Budi dio naše mreže

SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Mijo Posavec: Radikalna ljubav - sama bit nasljedovanja Isusa Krista

/ sd

ČITANJA:

Izl 22, 20-26;

Ps 18, 2-4.47.51ab;

1Sol 1, 5c-10;

Mt 22, 34-40

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad su farizeji čuli kako Isus ušutka saduceje, okupiše se, a jedan od njih, zakonoznanac, da ga iskuša, upita: »Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?« A on mu reče: »Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.«

Riječ Božju tumači vlč. Mijo Posavec:

Kakav logo, kakav znak prepoznavanja imamo mi kršćani? Možda ćete pomisliti, pa jasno, to je »križ«. U našim crkvama i kućama stoji kao ukras na zidu, ili ga se nosi na lančiću oko vrata. Svuda su križevi, pa se po tome i kršćani mogu prepoznati. Ipak ne bismo smjeli biti tako sigurni. Isus je imao jedan drugi znak pred očima i na pameti, zato je rekao: „Ljubite jedan drugoga, kao što sam ja vas ljubio. Po tome će ljudi znati da ste moji učenici.” Nas kršćane bi trebalo prepoznavati po ljubavi, ne samo po znaku poput križa, niti po nekoj formuli vjerovanja, nego temeljnim stavom prema bližnjima a to je ljubav.

Židovi su imali preko 700 zapovijedi, zakona i pravila koje su trebali vršiti svakodnevno, svaki dan su morali paziti da ne prekrše 700 zapovijedi. Međusobno su se često prepirali koja je od tih zapovijedi najveća. Jedan farizej pita Isusa o najvažnijoj zapovijedi. Tako je htio iskušati kako stoji ovaj propovjednik i novi buntovnik iz Nazareta prema Bogu i vjernosti njegovu zakonu.

I Isus mu odgovara Božjom zapovijedi ljubavi i k tome nadodaje ljubav prema bližnjemu: Ljubi svoga bližnjega „kao sebe samoga.” Ljubav je za njega najvažnija Božja zapovijed – ljubav prema Bogu, bližnjima i samome sebi. Isus je sve njihove zakone, pravila i propise sve samo na dvije. Nije čak naveo ni 10 Božjih zapovijedi kao najvažnije, nego samo dvije zapovijedi ljubavi. Čini se da i nije loša ta Isusova „matematika“. Puno nam je lakše voditi računa o dvije zapovijedi nego o njih 10, a da i ne spominjemo onih 700, pa i više.

Ali, kako mi trebamo „ljubiti” Boga? Kako se može ljubiti nekoga koga se jednostavno ne vidi, koga se ne može shvatiti? Treba li samo iz daleka veličati Boga… velikoga, svemogućega? Ili sami u svojim molitvama i odnosima prema Bogu? Ne, sigurno ne. Samo, nekad je vrlo teško sjetiti se Božjih riječi punih ljubavi, njegovog hodanja s nama u teškim trenutcima, njegove prisutnosti u Euharistiji, u molitvi i u mnogim malim i velikim znakovima njegove blizine.

Ako bismo bili svjesni Božje prisutnosti pune ljubavi, onda bismo ga mogli ljubiti. A što s ljubavlju prema bližnjem? Ljubav prema bližnjemu je drugi dio ljubavi koju spominje Isus. Sasvim jednostavno – ili ipak strahovito teško? Kako to ide „ljubiti bližnjega.”? To će biti konkretno ako mi u međusobnom susretu mislimo na to, u našim obiteljima, na radnim mjestima, u župama.

Kako možemo ovdje živjeti naš „znak prepoznavanja” – ljubav? S ljudima za koje mislimo da su dobri nema problema – ali što s drugima? S onima koji nam „pile živce”, sa onima koje teško shvaćamo, tu se ljubav prema bližnjemu vrlo brzo stavlja na kušnju. I kako to uopće izgleda „jedan drugoga ljubiti”? I kako se to mora izvana vidjeti? Tu je, uz ovu zapovijed, mnogo više pitanja nego odgovora.

Sama bit nasljedovanja Isusa Krista jest baš ta ljubav. A to je radikalna ljubav. To je radikalno opredjeljenje temeljem baš te i takve ljubavi. Nije to neka Zaljubljenost ili Flert. Ta ljubav je prapočetak. Jer mi smo stvoreni iz ljubavi. Ljubav je i naše poslanje i mi ga očitujemo, ne samo onda kada ljubimo one koje nam nije problem ljubiti, nego kada ljubimo i one koji nas redovito naljute, kada ljubimo one koji su okrutni i nepravedni prema nama, kada ljubimo one koji nas podcjenjuju i koji nas drže zaostalima i primitivnima.

Ljubav prema samome sebi se ne može tako jednostavno protumačiti. Sve ono što mi sebi želimo u odnosu s drugima trebamo biti spremni i samima sebi darovati. Za mnoge ljude je to problem. To bi moglo zvučati da se misli egoistički – sebično. Drugi su prije! – a to ponekad ide do potpunog iscrpljenja i predanja samoga sebe. Ima ljudi koji su zaljubljeni u sebe – koji sakrivaju svoje vlastite mane i pogreške i sebe postavljaju u središte. Tu, za druge ljude i za Boga, ne ostaje mnogo prostora.

No, postoji jedna zdrava i pravilna ljubav prema sebi. Sebi oprostiti, sebe ozbiljno shvaćati, sebe voljeti – a to me čini sposobnim ljubiti druge ljude. Kad je Isusu postavljeno pitanje kako ta ljubav praktično treba izgledati, onda je jednostavno rekao: „kao što sam i ja vas ljubio.” Sigurno da se to može gledati kao najviši zahtjev – konačno njegova ga je ljubav odnijela u smrt. Slušamo ove riječi kao obećanje, kao dar, kao tumačenje ljubavi: Jer sam ja vas tako ljubio, onda je takva ljubav i moguća. Jer smo u vjeri, koja je duboko uvjerena da Bog ljubi ljude, onda možemo i mi biti sposobni za ovakvu „ludu” ljubav.

Ljubiti Boga i bližnjega.

Bez toga oporavka nema. Ni spasa.

Jednostavno je to i teško je.

Ali mi to stvarno možemo.

Naravno nikako sami.

Samo s Kristom.

Vlč. Mijo Posavec, župnik župa Veliki Grđevac i Ladislav

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja