SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Mijo Posavec: Ne smije nam promaknuti prilika za činjenje dobra

ČITANJA:

Ef 3, 2-12;

Otpj. pj.: Iz 12, 2-3.4bcd.5-6;

Lk 12, 39-48

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ovo znajte: kad bi domaćin znao u koji čas kradljivac dolazi, ne bi dao prokopati kuće. I vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite, Sin Čovječji dolazi.« Nato će Petar: »Gospodine, govoriš li tu prispodobu samo za nas ili i za sve?«

Reče Gospodin: »Tko li je onaj vjerni i razumni upravitelj što će ga gospodar postaviti nad svojom poslugom da im u pravo vrijeme daje obrok?

Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe nađe da tako radi. Uistinu, kažem vam, postavit će ga nad svim imanjem svojim.

No rekne li taj sluga u srcu: ‘Okasnit će gospodar moj’ pa stane tući sluge i sluškinje, jesti, piti i opijati se, doći će gospodar toga sluge u dan u koji mu se ne nada i u čas u koji i ne sluti; rasjeći će ga i dodijeliti mu udes među nevjernicima.

I onaj sluga što je znao volju gospodara svoga, a nije bio spreman ili nije učinio po volji njegovoj, dobit će mnogo udaraca. A onaj koji nije znao, ali je učinio što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Kome je god mnogo dano, od njega će se mnogo iskati. Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati!«

Riječ Božju tumači vlč. Mijo Posavec:

Kraljevstvo nebesko predivan je i besplatan dar i ono je sigurno od svega i sigurno zauvijek. Ali usprkos toj činjenici ako mi ne budemo spremni, na način na koji to Isus misli da bismo trebali biti, onda ćemo ostati bez toga dara. Isus želi da njegovi učenici budu spremni za njegov povratak, spremni u svakom trenutku. Kada nas Isus želi poučiti onda uvijek navodi primjere iz svakodnevnog života. Život je za Isusa izvor iz kojeg uzima primjere za svoje učenje. I zato svatko od nas može uvijek razumjeti Isusove parabole, jer one proizlaze iz svakodnevnog životnog iskustva.

Uzmimo priču o upravitelju kojeg je gospodar postavio da vodi brigu o čitavom osoblju i da im u pravo vrijeme daje hranu. Tu je bitna zadnja rečenica: „Komu je mnogo dano, od njega će se mnogo tražiti; komu je mnogo povjereno, od njega će se još više iskati.“

Ove riječi nisu ugodne. Svima koji su na bilo koji način, na ovome svijetu, dobili bilo što više od drugih, one nikako nisu po volji. Ne smeta nama što smo dobili nego nama smeta veća odgovornost koja ide u paketu s tim što nam je dano. Talent. Materijalno bogatstvo. Slava. Moć. Gospodarska moć. Društvena moć. Medijska moć. Politička moć. Sada kada to imamo to nam odgovara, a sutra kada „se gospodar vrati“ neće nam nimalo odgovarati veća odgovornost.

Kršćaninu se ne smije dogoditi da mu promaknu prilike za činiti dobro. I što god je nekome povjerena veća odgovornost u crkvenoj ili društvenoj zajednici, a ovdje možemo istaknuti i obiteljsku zajednicu kao najmanju crkvenu i društvenu zajednicu, to je pozvaniji manje biti gospodar a više upravitelj, manje biti onaj koji misli na sebe, a više onaj koji misli na druge i radi za njihovo dobro. Služenje je, u konačnici, jedini način da nam blago prestane biti imovina. Istinsko blago ponovo nam trebaju postati braća i sestre, a s njima, kao najveće od svih blaga, zauvijek nam treba ostati Bog.

Evanđelje spominje udarce koje će dobiti oni koji nisu vršili gospodarovo volju. Koliko god se pred tom prijetnjom, jer u tom gospodaru prepoznajemo Boga, osjećamo neugodno, bilo bi dobro čak i to prepoznati kao utješnu poruku. U ovoj prispodobi ti udarci nisu kazna nego nova prilika. Bog ne kažnjava, On želi spasiti. Udarci nam dolaze s druge strane. Najčešće od nas samih i našeg neautentičnog života. Iako tom slikom završava današnje evanđelje meni se čini prikladnijim ovo promišljanje završiti drugom slikom za koju vjerujem da nam puno bolje pokazuje kakav je naš Bog.

To je slika Boga koji služi: „Zaista, kažem vam, pripasat će se, posaditi (vas) za stol pa će pristupiti i posluživati (vas).“ Tu sliku bismo svi mi kršćani, a osobito mi koji u kršćanskoj zajednici vršimo službu upravljanja, trebali propovijedati i životom svjedočiti od slike Boga koji kažnjava, jer to je autentična slika Boga u kojega mi kršćani vjerujemo i koju nam je svojim riječima i životom objavio Isus Krist.

Vlč. Mijo Posavec, župnik župa Veliki Grđevac i Ladislav