SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Mijo Posavec: Prepoznajemo li se u 'bezumnom bogatašu'?

ČITANJA:

Ef 2, 1-10;

Ps 100, 1b-5;

Lk 12, 13-21

Tekst evanđelje:

U ono vrijeme: Netko iz mnoštva reče Isusu: »Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.« Nato mu on reče: »Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?« I dometnu im: »Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.«

Kaza im i prispodobu: »Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: ‘Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.’ I reče: ‘Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!’ Ali Bog mu reče: ‘Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?’«

»Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.«

Riječ Božju tumači vlč. Mijo Posavec:

Bratski odnosi i danas znaju biti poraženi u suočavanju s izazovom nasljedstva. U pojmu nasljedstvo možemo gledati sva materijalna dobra. Umjesto da podijelimo nasljedstvo dozvolimo nasljedstvu da dijeli nas. Dijeli nas od braće i prijatelja, od očeva i majki, čak i od sinova i kćeri i naravno od Boga. Umjesto da nas nasljedstvo obogati, ono nas osiromaši. U inače idiličan odnos uvuče se mržnja koja traje godinama i desetljećima. Ponekad se sa sobom ponese i u vječnost. Nasljedstvo ne dijeli samo po sebi, dijeli nas pohlepa. Kad god nas ona zahvati, događa se poremećaj. Taj je poremećaj Isus opisao u prispodobi o bezumnom bogatašu. Bezumni bogataš ima dva problema. Prvi mu je problem da više ne vidi Boga jer su mu sredstva postala bog. Drugi je problem da ne vidi druge ljude jer su mu prestali biti braća i sestre.

To izvrsno dočaravaju riječi bezumnog bogataša koji, nakon što je zgrnuo dobra u svoje žitnice, kaže sebi samome: „Dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!“ Nema u njegovom slučaju mjesta za obitelj, iako ju je bezumni bogataš vjerojatno imao. Nije u njegovom promišljanju nigdje prisutna briga za radnike na poljima i u skladištima koje je imao. Na cijelom svijetu je samo on i sve služi samo njemu.

Bezumni bogataš, jučer kao i danas, nema obitelj, nema prijatelje, nema bližnje, nema Boga. Ima samo materijalna dobra, pune žitnice. One su njegov bog, idol. To nije bog koji približava, nego je bog koji dijeli i stvara veliku prazninu. Bezumni bogataš je prestao biti čovjek. On je sredstvo proizvodnje koje sanja da će biti potrošač. No on ni za to nema vremena.

Bezumnog bogataša danas, više nego li u nekoj konkretnoj osobi, možemo prepoznati u ekonomiji našeg vremena koju papa Franjo zove ekonomijom koja ubija. To je ekonomija koja se nameće kao jedini, nažalost bezumni gospodar svega. Ona sve pokreće, gradi, ali nikoga ne vidi. Ona služi sebi samoj i jedini cilj joj je zarada. U njoj ljudi prestaju biti ljudi, a postaju proizvođači i potrošači.

I kao takvi vrijede dok proizvode i troše, inače su bezvrijedni. Teško je osuditi tog bogataša, ekonomiju našeg vremena. Osuđujući njega osudili bismo sebe i svoj stil života na koji smo se previše naviknuli. On je mi i mi smo on. A potrebno ga je osuditi želimo li prestati biti bezumni proizvođači i potrošači i ponovo biti ljudi, osobe, jedni drugima braća i sestre, oni koji ne dozvoljavaju da ih nasljedstvo dijeli jer ga znaju dijeliti. Ne trebamo to činiti zbog Boga. Trebamo to činiti zbog sebe, svoje sadašnjosti i svoje budućnosti. Bog koji se pojavljuje u prispodobi nije tu zato da nas kazni i osudi, njegova uloga nije da nam prekine životnu radost.

Bog nam ništa ne želi oduzeti. On je u prispodobu stavljen da nas suoči s realnošću. On je tu da nas probudi i pomogne shvatiti besmislenost svijeta koji je svediv na proizvodnju i potrošnju a iz vida je izgubio ljude te u drugima ne prepoznaje braću i sestre. Nije kršćanski ideal život u bijedi, ali nam ideal ne smije biti niti gomilanje materijalnih dobara, često na štetu drugih, koja su svrha sebi samima i ne vode računa o drugima, o braći i sestrama. Naš ideal treba biti stjecati da bismo mogli dostojanstveno živjeti, ali i omogućiti drugima, ili barem im to ne priječiti, da dostojanstveno žive.

Ti drugi su nam braća i sestre. Oni su tu pokraj nas, članovi naših obitelji, naši susjedi, prijatelji, znanci, ali i neznanci koji žele tek malo bolji život. Naša braća i sestre su i oni daleko od nas u zemljama u kojima i danas vlada glad i neimaština i odakle mnogi kreću na put u nepoznato postajući migranti. Nije to lako u ekonomiji koja ubija. Ali je moguće. Papa Franjo kao odgovor na ekonomiju koja ubija i kojoj je osnovno svojstvo pohlepa preporučuje ekonomiju zajedništva kojoj je osnovna značajka dijeljenje. Učitelj takve ekonomije zajedništva, koja je više nego li ekonomija način života, je sam Isus. Njegov život, koji se istrošio služenjem u ljubavi, dajući se i dijeleći potpuno drugima, primjer je takve ekonomije.

Vlč. Mijo Posavec, župnik župa Veliki Grđevac i Ladislav