SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Tomislav Šanko: Bogu vrijediš puno više nego što misliš

ČITANJA:

Ef 1, 11-14;

Ps 33, 1-2.4-5.12-13;

Lk 12, 1-7

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad se skupilo mnoštvo, tisuće i tisuće, te su jedni druge gazili, poče Isus govoriti najprije svojim učenicima: »Čuvajte se kvasca farizejskoga, to jest licemjerja. Ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće saznati. Naprotiv, sve što u tami rekoste, na svjetlu će se čuti; i što ste po skrovištima u uho šaptali, propovijedat će se po krovovima.«

»A kažem vama, prijateljima svojim: ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, a nakon toga nemaju više što učiniti. Pokazat ću vam koga vam se bojati: onoga se bojte koji pošto ubije, ima moć baciti u pakao. Da, velim vam, njega se bojte! Ne prodaje li se pet vrapčića za dva novčića? Pa ipak ni jednoga od njih Bog ne zaboravlja. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Ne bojte se! Vredniji ste nego mnogo vrabaca!«

Riječ Božju tumači fra Tomislav Šanko:

Današnje nam Evanđelje još jednom želi razbiti krive slike Boga. U svome nam Sinu danas dva puta ponavlja da se ne bojimo jer se On brine za nas, jer nas ne zaboravlja… jer je moj Bog, Bog koji STREPI nad letom svakog vrapčića, nad životnim letom svakoga od nas…

Puno smo puta već čuli kako se izraz NE BOJ SE spominje u Bibliji 365 puta… za svaki dan u godini, za svako tvoje buđenje … kao da nam tu RIJEČ BOG želi predati kao SVAGDANJI KRUH…

Bog nas umiruje, hrabri, jer zna da se bojimo i zna da naši strahovi imaju svoje motive. Bog zna da je STRAH sastavini dio VJERE i osobno ne vjerujem nikome tko kaže da se nikada nije bojao…da je njegova vjera tako jaka… Strah i vjera međusobno se isprepliću i normalo je da je tako. Strah otvara prostor predanju, ako se čovjek ne da od njega paralizirati i tu dozove Boga. Tada svaki strah postaje mogućnost PREDANJA I JOŠ VEĆE BLIZINE s Bogom…

Kao i Isus u maslinskom vrtu i mi imamo pravo na strah. Zato i vjerujem u našega Boga Isusa Krista koji se nije bojao pokazati svoj strah, koji se nije bojao postati toliko čovjek da mu strah prodre u svaku žilicu njegova tijela, da se krvlju znoji od straha… na kraju se je PREDAO U OČEVE RUKE… NEKA BUDE KAKO TI HOĆEŠ OČE MOJ!

Nije dakle problem da me strah spopadne nego je bitno da u njemu ne ostanem sam, da me STRAH ZAUSTAVI, BLOKIRA, da mu se prepustim, da me paralizira. Kada Bog kaže da se ne bojimo On ne kaže da kao kršćanin i čovjek ne smijem osjećati strah. On mi kaže da ne dopustim strahu da me određuje, da me vodi, da svoje životne odabire čini zbog straha. Jer Bog za tebe čini ono što nitko nikada nije učinio: Broji svaku vlas na tvojoj glavi!

To znači da je i onaj najmanji najneznačajniji dio tebe za Boga dragocjen, jedinstven i neponovljiv, da je svaka pa i najmanja žilica tvoga bića za Boga bitna. I baš to treba objavit s krovova, na svijetlu dana: TI SI BITAN, TI SI BITNA ZA BOGA… TI ZA BOGA VRIJEDIŠ!!! Ti si u CENTRU SVIH NJEGOVIH ZANIMANJA…! NJEMU JE ONAKO KAKO JE TEBI!

Za Boga si vrijedan, vrijediš više nego mnogi vrpčići, vrijediš puno više nego što misliš… više nego se nadaš… TI VRIJEDIŠ VIŠE!!!

Ne bojte se !…niti jedan vrapčić neće pasti na pod bez da Bog to dopusti…

Ovdje nije naglasak na Bogu koji želi da vrabac padne, da mu oduzme život… naglasak je na Bogu koji ostaje uz onoga koji pada do kraja… NITKO i NIŠTA NE PADA BEZ BOGA…!!! Naglasak je na tome da onaj koji pada nikada ne ostaje sam…ne može ispasti izvan Božjih ruku! NAŠ SE BOG HTIO UVUĆI I OPTERETITI NAŠOM BOLI ući U SUDBINU SVAKOG OD NAS … HTIO JE OSTATI S NAMA DO KRAJA… NIŠTA SE NE DOGAĐA BEZ BOGA; IZVAN NJEGOVIH RUKU…BEZ DA ON TO DOPUSTI…

Mnoge se stvari događaju protiv Božje volje, ali se ništa ne događa bez NJEGA! Nijedna mržnja i zlo, razbojništvo i nasilje nije Božja volja… ali Bog ne bježi … On se vezao za naše boli i smjestio tu …

Božja volja nije da nekoga kažnjava bolešću… bolest je posljedica krivog korištenja naše slobode i istočnoga grijeha… Bog zlo nije želio… ali se smjestio tu i kada se nešto tako dogodi On ti može dati nadu i snagu…

Zato nije najbitnije zdravlje… Najbitnija je vjera, ljubav i nada… Zato Isus kaže da se ne bojimo onoga koji ubija tijelo… ako Boga svedemo samo na onoga koji čuva naše tijelo, ako Boga svedemo samo na fizičko zdravlje onda smo pogriješili sve o Bogu! BOG DAJE PUNINU ŽIVOTA! Zato se treba više bojati onoga koji i tijelo i dušu ubija!

Duša je ranjiva, duša je plamen koji trebam oživjeti. DUŠA UMIRE OD POVRŠNOSTI, OD RAVNODUŠJA, OD LICEMJERJA. DUŠA TI UMIRE – ti ubijaš SVOJU DUŠU kada OBESHRABRUJEŠ ONE OKO SEBE, kada drugima počinješ oduzimati radost života, kada počinješ druge uništavati, kada drugima oduzimaš hrabrost umjesto da je ulijevaš, kada širiš laži o drugome, kada drugima obezvrjeđuješ njihove snove i ideale… TADA TI UBIJAŠ SVOJU DUŠU… i tuđe duše … E TOGA SE TREBAŠ NAJVIŠE BOJATI!

ALI AKO SI VELIKODUŠAN ONDA SE NADAJ… JER…ONDA NIŠTA NEĆE BITI IZGUBLJENO!

Sve će biti ponovno jednom u Bogu pronađeno… ništa neće biti izgubljeno što je s ljubavlju učinjeno… niti jedna tvoja suza… niti jedna čaša hladne vode koju si nekome besplatno pružio… niti jedna utjeha koju si s ljubavlju dao…

Bog i danas govori da tu nadu moram s krovova i na svijetlu dana vikati drugima… da je to način na koji se OŽIVLJUJE DUŠA… biti VELIKODUŠAN, A NE UBOJICA DUŠE… SITNE DUŠE su one koje uvijek i u svemu nađu nešto LOŠE I RUŽNO… Zato jedan naš poznati kantautor s pravom pjeva: U SVEMU SADA ŽELIM NAĆI NEŠTO LIPO…!

Ova slika kose i vlasi na glavi koji je najkrhkiji dio mene i tebe zapravo je i slika svih onih koji su među nama najkrhkiji; naši starci, bolesni, hendikepirani, oni koji više ne mogu raditi, koji ne mogu proizvoditi, koji se osjećaju nepotrebnima i slabima, napuštenima od svih. I njima danas Isus želi reći: NE BOJ SE – TI VRIJEDIŠ VIŠE, ti vrijediš više od onoga što se naizvan vidi…ti ne vrijediš po tome koliko si koristan, koliko proizvodiš, koliko se realiziraš kroz karijeru i uspjehe… TI VRIJEDIŠ ZATO JER SI U BOŽJIM RUKAMA, ZATO JER TE ON VOLI, JER TE ON ŽELI, JER SI NJEGOV, JER SE NJEGOV ŽIVOT STAPA S TVOJIM… JER TAMO GDJE ZAVRŠAVAŠ TI POČINJE BOG… kao otok kada dođeš do zadnje plaže… tu nije kraj… tu gdje završava tvoja snaga počinje Božja moć…!

Fra Tomislav Šanko, župnik župe sv. Nikole u Rijeci