SVAKODNEVNO U 7:30 Fra Tomislav Šanko: Vrhunac vjere je znati ostati baš onda kada znaka nema

ČITANJA:

Gal 4, 22-24.26-27.31 – 5, 1;

Ps 113, 1-5a.6-7;

Lk 11, 29-32

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: »Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin. Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji ovomu naraštaju.«

»Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona. Ninivljani će ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!«

Riječ Božju tumači fra Tomislav Šanko:

U današnjem Evanđelju susrećemo se s dubokom ljudskom potrebom da nađemo i dobijemo znak u životu. Postoje razni znakovi koje si mi međusobno razmjenjujemo: znakovi pažnje, znakovi ljubavi, znakovi odobravanja, znakovi nepovjerenja, znakovi želje da ostanemo na distanci… Stoga je legitimno postaviti pitanje na početku ovog našeg današnjeg razmišljanja: Smijem li ja kao vjernik tražiti znak od Boga? Ili možda bolje, kada traženje znaka od Boga nije grijeh, a kada to isto traženje postaje znakom nepovjerenja ili nevjere?

Sjetimo se samo u starom Savezu proroka Izaije i kralja Ahaza i njihova dijaloga. Trenutak je to u kojem Izaija donosi vijest malovjernom kralju i nudi mu znak od Boga da će Djevica začeti i roditi sina i nadjenuti mu ime Emanuel. Tada Izaija skoro u ljutnji kaže kralju: Zatraži znak od neba! Možemo se sjetiti i svetoga Franje i prvih drugova kada su na početku svoga poslanja tri puta otvarali Sveto Pismo i tražili znak tj. Božju riječ koja će im otkriti što im je činiti. Dakle vidimo da tražnje znaka može biti i izraziti način traženja Božje blizine, intime i Njegove volje. U tom slučaju tražnje znaka nije grijeh. Traženje znaka nije grijeh, ako je moja nakana otvoriti se Božjoj volji i slijediti je.

A kada bi onda to traženje bilo grijeh? Onda kada ja izričito tražim da se Bog očituje na način na koji mu ja namećem te ga na neki način prisiljavam da mi potvrdi moju volju. Sjetimo se kralja Heroda i Isusa u trenutku Isusove muke. Isus ne izgovara niti riječ jer Herodu nije do istine nego do zabave. On je Isusa već stavio u svoje kalupe kao i ovi Izraelci koje nam donosi današnji tekst. U ovom slučaju traženje znaka jest kušanje Božje ljubavi, znak je nepovjerenja, znak je uzdizanja iznad onoga kome se obraćamo. Sam Isus jest najveći znak. On je znak koliko je Bog spreman ići daleko da ti kaže da te voli. On je taj Jona koji je iz lude ljubavi prema tebi sišao u srce zemlje, u ralje tame da bi tebe izveo iz svih tvojih tama i izgubljenosti… da bi ti pokazao kako izaći iz tmine grijeha, ovisnosti i zapletenosti u svoje strahove i kušnje. I zato ona lijepa pjesma svjedoči: Evo ovdje je nešto više od Jone…

Isus sam jest znak, ali nije nametljiv inače bi prisiljavao ljude. Bog se ne nameće nego nudi. On je uvijek ponuda koja traži čežnju. Da ga prepoznam traži otvoreno srce i žudi otvoriti naše srce, želi biti od nas prepoznat na križu. Želi da ga tada prepoznaš kao svoga kralja. U konkretnom životu lako je hvaliti se svojom vjerom i svojim Bogom kada sve ide kako si ti zamislio. Isus želi biti tvoj kralj kada u tvome životu dođu trenuci da bude neprepoznatljiv u križu tvoga života. Isusa otkrivaju oni koji ljube, koji su ponizni, koji se znaju sagnuti, koji znaju slušati, koji ne stavljaju ljude i Boga u kalupe.

Isusa boli ovakav postupak njegovih sunarodnjaka jer je došao donijeti ljubav, a ona ostaje neuzvraćena. Najveći znak njegove ljubavi bit će upravo križ na koji će ga oni sami prikovati. Njegova šutnja na tom istom križu bit će najsnažniji govor o ljubavi… jer čudo i znak mogu stajati na početku vjere, ali vrhunac vjere je znati ostati baš onda kada znaka nema. Potvrđuju nam to životi tolikih svetaca i blaženika, mučenika i svjedoka koji nisu doživjeli čudo oslobođenja od svojih progonitelja, ali su ostali vjerni svojoj raspetoj Ljubavi i logici opraštanja do kraja. Cijena toga ostajanja bez znaka obično raste što ideš dalje za Njim. I ti ćeš ljudima postati znak kada ostaneš uz svoga propetog Gospodina pa i onda kada te On ostavi bez čuda.

Fra Tomislav Šanko, župnik župe sv. Nikole u Rijeci