SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Toni Potrebić: Neka nam iskrena molitva daruje snage da se suočimo s Kristovim i svojim križem

ČITANJA:

Prop 11, 9 – 12, 8;

Ps 90, 3-6.12-14.17;

Lk 9, 43b-45

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Dok su se svi divili svemu što je Isus činio, reče on učenicima: »Uzmite k srcu ove riječi: Sin Čovječji doista ima biti predan ljudima u ruke.« Ali oni ne razumješe te besjede, bijaše im skrivena te ne shvatiše a bojahu se upitati ga o tome.

Riječ Božju tumači vlč. Toni Potrebić:

Vjerujem da je svaki vjernik doživio trenutke koji su se činili predokusom nebeskog blaženstva. Kršćanski život sastoji se od brojnih trenutaka zanosa. U tim trenucima divimo se Božjim djelima. Promatramo ljepotu stvorenoga svijeta. Otkrivamo ljepotu Božje riječi. Pronalazimo snagu i utjehu u molitvi u slavlju svetih sakramenata. Divimo se onome što Bog čini.

Čuli smo u evanđelju da su se učenici divili svemu što je Isus činio. No Isus kao da prekida taj zanos i ponavlja navještaj muke: »Uzmite k srcu ove riječi: Sin Čovječji doista ima biti predan ljudima u ruke.« Kristov život nije život blagostanja i užitka, nego dosljedno vršenje Božje volje. Kršćanski život je nasljedovanje Krista. Kršćanski život znači prihvaćanje križa. Nije lako živjeti Kristovim načinom života. Živimo u svijetu opterećenom uspjehom. Čovjek ne čezne za Bogom, nego za uspjehom. Uspjeh kao da je postao smisao i svrha ljudskog života. One koji su neuspješni odbacujemo i mičemo iz svoga života. Kristova poruka je drugačija. On naviješta Sina čovječjega koji neće uspjeti. »Sin Čovječji doista ima biti predan ljudima u ruke.« Savršenstvo ljudskoga života ne sastoji se u ovozemaljskom uspjehu, nego u darivanju života. U očima svijeta križ je neuspjeh, prividna nemoć. Zbog toga nije lako biti Kristov. Nije lako prihvatiti križ. Sam Isus je na Maslinskoj gori molio da ga mimoiđe čaša muke (usp. Lk 22,42).

Sasvim je razumljiva šutnja učenika. Nisu razumjeli, jer su drugačije shvaćali Kristovo poslanje. Očekivali su ovozemaljski uspjeh, moć i vlast. Zamišljali su si Krista bez križa. Moramo priznati da i mi ponekad želimo izbjeći Kristov križ. Križ nam smeta, jer ga ne razumijemo. Ponekad molimo Boga za život bez križa, život bez odbačenosti, patnje i trpljenja. Međutim križ je sastavni dio ovozemaljskog života. Križ je veliko otajstvo, nama ljudima nerazumljivo. Učenici nisu razumjeli da Krist mora trpjeti, jer mi ljudi Božju volju nikada do kraja ne možemo razumjeti, shvatiti. Božja volja nadilazi naše ljudske sposobnosti. Učenici nisu Bog, nego ljudi.

Šutnja učenika je sasvim ljudska. Ta šutnja podsjeća nas na iskustvo nekih zabranjenih i teških tema koje izbjegavamo. Ponekad bježimo od nekih razgovora. Učenici su željeli izbjeći neugodnu temu Kristova trpljenja. Evanđelje govori da su se bojali pitati Isusa. Postoji strah koji je opravdan, čak i poželjan, postoji strahopoštovanje. No također postoji strah koji pokazuje da neki odnos nije zdrav. Takav je strah Isusovih učenika, jer ih isključuje iz odnosa s Isusom. Plod toga straha bilo je pitanje tko je najveći među učenicima.

Isus oslobađa od takvog nezdravog straha. Raspeti u svojoj muci objavljuje Božju ljubav. Znamo da u ljubavi nema straha i ljubav izgoni strah (usp. 1 Iv 4,18). Isus objavljuje Boga koji nas ljubi i on se objavljuje kao Bog koji s nama suosjeća, jer je sam iskusio patnju, trpljenje i odbačenost. Poslanica Hebrejima kaže da Isus iz onoga što je pretrpio naviknuo slušati (usp. Heb 5,8). On rado sluša naše molitve. Neka nam iskrena molitva daruje snage da se suočimo sa Kristovim i svojim križem.

Vlč. Toni Potrebić