SVAKODNEVNO U 7:45 O. Zdravko Tuba: Pravednost prepustimo Bogu koji neka nas sačuva od čestog grijeha osude bližnjih

ČITANJA:

Ez 12, 1-12;

Ps 78, 56-62;

Mt 18, 21 – 19, 1

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Petar pristupi Isusu i reče: »Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.«

»Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: ‘Strpljenja imaj sa mnom i sve ću ti vratiti.’ Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti.«

»A kad taj isti sluga, izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: ‘Vrati što si dužan!’ Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: ‘Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.’ Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga.«

»Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: ‘Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svomu drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?’ I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.«

Kad Isus završi ove besjede, ode iz Galileje i dođe u judejski kraj s onu stranu Jordana.

Riječ Božju tumači o. Zdravko Tuba:

Hvaljen Isus i Marija! Dragi slušatelji Hrvatskog katoličkog radija!

U Knjizi Sirahovoj nalazimo mudru izreku koja nas upućuje na milost opraštanja: „Oprosti nepravdu svojemu bližnjemu, pa kad budeš molio, grijesi će se tvoji oprostiti” (Sir 28, 2).

Isus nam ovu misao dodatno pojašnjava: „Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. Dajte i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti” (Lk 6, 37-38).

Životno poslanje ni jednoga čovjeka nije suditi ni osuđivati. Pravednost prepustimo Bogu koji neka nas sačuva od tako čestog grijeha osude bližnjih. Ako smo iskreni samima sebi, priznat ćemo si da nas pomalo plaše riječi: „mjerom kojom mjerite i vama će se mjeriti”. One nas, ujedno, mogu i utješiti. Zastrašujuće su jer toliko često krivo mjerimo, a utješne jer potiču na opraštanje.

I sveti Pavao je poticao svoje učenike: Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti. (Ef 4, 32) Podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi! (Kol 3, 13) Oprost nije zahtjev kojega treba ispuniti, nego uvid kako nepraštanje vodi u iskrivljenu svijest odnosa prema Bogu, prema drugima i prema samom sebi. Stoga već na početku Krist govori o tome kako valja opraštati uvijek i svakome. Ne stoga što bi to bila samo puka zapovijed, nego što je to jedini način da se oslobodimo zla koje nas uvlači u logiku iskrivljene slike Boga i čovjeka.

U dubini ostaje pitanje: prema kakvom se Bogu odnosimo? Prema Bogu sucu ili Bogu milosrđa. Krist govori o Bogu milosrđa. Ova prispodoba govori o tome kako se Bog milosrđa pretvara u Boga suca u trenutku kada sami preuzmemo ulogu suca. Onaj tko istjeruje svoju pravdu naći će se u situaciji da će se morati suočiti sa slikom Boga kakvoga je sam ocrtao. Tu leži cijela tragedija zla i osvete. Zlo čini sve sebi sličnim. Ono cijeli svijet vidi samo svojim očima. Dobrota je, s druge strane, neočekivana i nepredvidljiva. Iskusiti Božju širinu oprosta moguće je samo ukoliko čovjek uistinu povjeruje kako njegovo opraštanje otvara prostor dobru.

Tome dobru uči nas Isus svojom riječju, svojom mjerom praštanja. Isus želi naučiti ljude ponašati se kao Njegov Otac koji ne pravi nikakvih razlika između dobrih i zlih. Otac je bezgranična ljubav, okrenutost prema svakom čovjeku, za njega je svako ljudsko biće Njegovo dijete, sin i kći. Otac uvijek prašta, bez obzira koliko se kao dijete ogriješimo o Njega. Opraštanje je važno, lijepo, potrebno…

Uzdajmo se u Božje milosrđe i Njegovu vjernost. Uzdajmo se u Njegovu pomoć. Pouzdajmo se da će nam jednom ipak reći one riječi koje toliko želimo čuti: ,,Uđi u radost gospodara svoga!” (Mt 25, 21). Uzdajmo se i opraštajmo!

O. Zdravko Tuba, župnik Župe Uznesenja BDM u Molvama. Foto: Župa Molve