SVAKODNEVNO U 7:45 O. Zdravko Tuba: Jesmo li izgubili nevinost djetinjstva i umjetnost povjeravanja stvari u Očeve ruke?

ČITANJA:

od dana: Ez 2, 8 – 3, 4;

Ps 119, 14.24.72.103.111.131;

Mt 18, 1-5.10.12-14

Tekst evanđelja:

U onaj čas pristupe učenici Isusu pa ga zapitaju: »Tko je, dakle, najveći u kraljevstvu nebeskom?« On dozove dijete, postavi ga posred njih i reče: »Zaista, kažem vam ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom. I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima.«

»Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anđeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima.«

»Što vam se čini? Ako neki čovjek imadne sto ovaca i jedna od njih zaluta, neće li on ostaviti onih devedeset i devet u gorama i poći u potragu za zalutalom? Posreći li mu se te je nađe, zaista, kažem vam, raduje se zbog nje više nego zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale. Tako ni Otac vaš, koji je na nebesima, neće da propadne ni jedan od ovih malenih.«

Riječ Božju tumači o. Zdravko Tuba:

Hvaljen Isus i Marija! Dragi slušatelji Hrvatskog katoličkog radija!

Danas nam se nameće pitanje: što možemo naučiti od djece? Zanimljivo pitanje. Odmah nam, vjerojatno, dolazi u misao ono što znamo čuti: ,,Ponašaš se poput djeteta!” Vjerojatno bi nas povrijedilo kad bi nam netko to rekao. Premda nas djeca oduševljavaju, ona nemaju zrelosti, životnog iskustva i mudrosti, što se uglavnom stječe s godinama, stoga nas ovakva izjava redoviti ranjava. Kako bi reagirali kada bismo je čuli s drugim tonom, naglaskom, onako pozitivno: pa ti si zaista dijete, ponašaš se kao dijete kojega je Isus stavio za uzor svojim učenicima.”

Da! Isus je sjeo, pozvao učenike i rekao: ,,Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima sluga” (Mk 9,35). Te su ih riječi sigurno jako iznenadile. Isusov način razmišljanja potpuno se razlikovao od židovskog gledišta o osobnoj važnosti. Isus je zatim k sebi pozvao jedno dijete. Zagrlio ga je i objasnio što je htio reći: ,,Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Dakle, tko se god ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom” (Mt 18, 3. 4). Bila je to doista dojmljiva pouka o poniznosti, pouka o istini, o samom čovjeku!

Isus je jasno prenio svoju pouku svima koji žele ući u Božje Kraljevstvo. Pozvani smo razvijati takvu poniznost. Među pravim kršćanima, koje Gospodin smatra svojom obitelji, nema mjesta nadmetanju ili ponosu (Gal 5,26). Ako smo iskreni prema samima sebi, doista nam je teško biti poput male djece. ,,Glava”, misao odraslih, ravna našim srcima na razne načine. Izgubili smo nevinost djetinjstva i umjetnost povjeravanja stvari u Očeve ruke. Često sve želimo činiti po svome jer osjećamo da znamo što je najbolje za nas. A Isus iznenađuje svoje učenike izjavom da bez poniznosti, života u istini i jednostavnosti malena djeteta ne mogu napredovati u životu. Vrlo jasno kaže da je u njegovim očima svaki život vrijedan. Svaka osoba koju susrećem je neprocjenjiva i nezamjenjiva. Isus mijenja ustaljena mišljenja: ,,maleni”, ljude koje svijet ne smatra važnima su najdragocjeniji od svih.

Dragi slušatelju želim ti razigranost maloga djeteta koje svakodnevno dolazi svojem Ocu i pita ga: što ćemo danas raditi? Kamo danas idemo? Što si mi donio ili što imaš za mene? Želim ti danas dragi slušatelju spontanost djeteta koje se raduje svojem Ocu. Mir i dobro!

O. Zdravko Tuba, župnik Župe Uznesenja BDM u Molvama. Foto: Župa Molve