SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Stjepan Škvorc: Neprocjenjiva je vrijednost onoga što nas čeka kod Boga

ČITANJA:

1 Kr 3,5.7-12

Ps 119

Rim 8,28-30

Mt 13,44-52

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad je blago skriveno na njivi: čovjek ga pronađe, sakrije, sav radostan ode, proda sve što ima i kupi tu njivu. Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad trgovac traga za lijepim biserjem: pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga.

Nadalje, kraljevstvo je nebesko kao kad mreža bačena u more zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i skupe dobre u posude, a loše izbace. Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Jeste li sve ovo razumjeli? « Odgovore mu: »Jesmo.« A on će im: »Stoga svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko sličan je čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.« Kad Isus završi sve ove prispodobe, ode odande.

Riječ Božju tumači vlč. Stjepan Škvorc:

Dobro vam jutro, dragi prijatelji! Hvaljen Isus i Marija!

Primjeri kojima Isus u današnjem odlomku evanđelja želi objasniti kakvo je kraljevstvo nebesko, ne otkrivaju mnogo toga u samom opisu. Ne daju nam detalje, točne upute, ili nekakva nabrajanja, već iz njih samo možemo zaključiti kako se čovjek osjeća kada uđe u kraljevstvo nebesko. Time zaključujemo kako uopće nije važno kako samo kraljevstvo nebesko izgleda, već kako do njega doći. To pretpostavlja povjerenje u Boga, predanje njegovu obećanju. Mnogi ljudi se bave razmišljanjem kako izgleda kraljevstvo nebesko. Ja se pitam je li to uopće važno?

Polazeći od temeljnog načela našega odnosa s Bogom, a to je da svaki čovjek teži doći k Bogu, nas u onom dubokom vjerničkom smislu treba zanimati samo način kako to učiniti. To je zapravo i cijeli smisao evanđelja, odnosno Isusovih govora, da nas uputi kako doći do Boga. Vrijednost onoga što nas čeka kod Boga je neprocjenjiva. Ne može se s ničim usporediti. Zato Isus samo naglašava da je Kraljevstvo nebesko nešto što kada otkriješ shvatiš da tvoj cijeli život u tome pronalazi smisao i jednostavno više ništa drugo nije važno, važno je samo tamo biti. Mi vjernici se trudimo cijeli život dokučiti taj osjećaj, slijediti Isusa i osigurati si mjesto u kraljevstvu nebeskom.

Ono što me u cijelom tom razmišljanju zabrinjava jest to što se na nama rijetko vidi da mi tragamo za neprocjenjivim biserom. Mnogi ga već i pronađemo u samom životu onoga trenutka kada sve svoje stavimo u Božje ruke i predamo se njegovoj namisli. Imamo li tada taj osjećaj da posjedujemo najljepši biser na svijetu? Ili, još bolje, vide li drugi da smo mi s tim biserom najbogatiji na svijetu? Mi ćemo još možda to i misliti, ali okolina nas često promatra ludima, proglašavajući naše bogatstvo bezvrijednim, a naše traganje besmislenim gubljenjem vremena, jer život je kratak, i treba ga dobro iskoristiti na sve ono što ovaj svijet može pružiti. Taj prijepor između bogatstava ovoga svijeta i našeg bogatstva u Kristu nikada neće biti izmiren.

Vjernici su za mnoge oko sebe nesmotreni avanturisti koji kao da žive od zraka, koji se stalno nadaju nečemu što nikako ne dolazi, a svaki njihov trud biva pobijen sveprisutnim nepoštenjem i nepravednošću. Ali pitam se: Što bi se dogodilo kada bismo prestali tražiti? Mi vjernici kada bi odustali od potrage za svojim vrijednim biserom, kakav bi ovaj svijet bio?