SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Ranko Papić: Propuštamo li priliku da se susretnemo s Otkupiteljem svijeta?

ČITANJA:

Am 5, 14-15.21-24;

Ps 50, 7-14.16b-17;

Mt 8, 28-34

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kada Isus dođe prijeko, u gadarski kraj, eto mu u susret dvaju opsjednutih: izlazili su iz grobnicâ, silno goropadni, te nitko nije mogao proći onim putem. I gle, povikaše: »Što ti imaš s nama, Sine Božji? Došao si ovamo prije vremena mučiti nas?«

A podalje od njih paslo je veliko krdo svinja. Zlodusi ga zaklinjahu: »Ako nas istjeraš, pošalji nas u ovo krdo svinja.« On im reče: »Idite!« Oni iziđoše i uđoše u svinje. I gle, sve krdo jurnu niz obronak u more i podavi se u vodama.

A svinjari pobjegoše, odoše u grad te razglasiše sve, napose o opsjednutima. I gle, sav grad iziđe u susret Isusu. Kad ga ugledaše, zamole ga da ode iz njihova kraja.

Riječ Božju tumači vlč. Ranko Papić:

Današnji odlomak iz Matejeva evanđelja donosi nam događaj susreta Isusa i dvojice opsjednutih iz Gadare. Neobično je što Isus odlazi u poganski gadarski kraj, neobično je da mu u susret dolaze dva izrazito goropadna čovjeka opsjednuta zlim duhovima, neobično je što zli duhovi žele da ih pošalje u krdo svinja, da uđu u svinje, i gle, svo krdo jurnu niz obronak u more i podavi se u vodama. Obično ili neobično?

Možemo li tako olako svoje dane ili određene trenutke u istima okarakterizirati kao obične ili neobične? Koji su kriteriji po kojima radimo klasifikaciju običnosti i neobičnosti? Samo zato što je dan i događaji u njemu unutar nekih okvira koje smo sami sebi zadali ili koje smo živeći naučili postavljati, ne znači da je običan. Ili pak s druge strane, kad nas nešto iznenadi tj. događaj ili susret koji nismo predvidjeli, je li stoga neobičan? A tek naši osjećaji, naše reakcije, naše misli u tom pogledu. Nismo li malo uskogrudni prema Gospodinu, prema životu, baš poput svih stanovnika iz Gadare, samo zato što nešto ili netko ne ulazi tj. izlazi iz naših okvira? Nije li svaki dan izvanredan dan, neponovljivi Božji dar, milosno vrijeme za uvijek novi i snažni susret ispunjen ljubavlju s Gospodinom, s bližnjima pa i sa samim sobom?! Euharistija koju svakodnevno slavimo, Božja riječ koju slušamo, Ispovijed kojoj često pristupamo, osobe koje svakodnevno susrećemo ili s kojima živimo za nas su izvanrednosti kojima se svaki dan trebamo iznova diviti dok ih gledamo očima vjere! Zar ćemo tako lako običnosti dopustiti da zasjeni čudo novoga dana samo zato što je sve unutar naših okvira?

Stanovnici Gadare nakon svega viđenoga mole Isusa da ode iz njihova kraja. Rasplet je mogao biti drukčiji. Mogli su Isusu izraziti zahvalnost zato što je izliječio dva neobično opsjednuta bolesnika, mogli su ga pitati odakle mu vlast nad zlim duhovima, mogli su ga zamoliti da im povrati štetu za krdo svinja, mogli su s njime razgovarati o bilo čemu. Ne znamo što bi Isus u tom slučaju učinio, ali ih sigurno ne bi razočarao! Mogli su, ali nisu! Otišao je, a oni propustiše priliku da se sretnu s Otkupiteljem svijeta. Zbog neobičnosti koja je narušila njihovu običnost, propustili su izvanrednost.

vlč. Ranko Papić, župnik u Novalji.