SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Damir Ocvirk: Bog želi naše tjelesno i duhovno zdravlje

ČITANJA:

2Kr 25, 1-12;

Ps 137, 1-6;

Mk 8, 1-4

Tekst evanđelja:

Kad je Isus sišao s gore, pohrli za njim silan svijet. I gle, pristupi neki gubavac, pokloni mu se do zemlje i reče: »Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.« Isus pruži ruku i dotakne ga se govoreći: »Hoću, očisti se!« I odmah se očisti od gube. Kaže mu Isus: »Pazi, nikomu ne kazuj, nego idi pokaži se svećeniku i prinesi dar što ga propisa Mojsije, njima za svjedočanstvo.«

Riječ Božju tumači vlč. Damir Ocvirk:

„Ako hoćeš, možeš me očistiti”

Gubavac i Isus stoje jedan nasuprot drugoga. Jedan bolestan, drugi zdrav. Jedan nečist i lišen zajedništva s Bogom (jer ne može sudjelovati u bogoslužnoj zajednici), drugi sav čist i sami Bog (u punom zajedništvu ljubavi Presvetoga Trojstva). Jedan moli milost, a drugi milost udjeljuje. Čovjek nasuprot Boga. Ranjeno i grešno čovječanstvo nasuprot vječnoga Boga koji zacjeljuje naše rane.

U zboru grešnoga čovječanstva, jedan nečisti, ali hrabar, istupa i moli milost: Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti. Njegov istup pun je povjerenja u Isusa da će mu iskazati milost. Nije ga pitao: Ako možeš – nego: Ako hoćeš. On zna – duboko u sebi – da ga Isus može izliječiti. A Isus – liječnik duše i tijela – odmah odgovara i čini: Hoću, očisti se!

Bog želi naše tjelesno i duhovno zdravlje. On želi naš čist i očišćen život kako bismo živjeli povezani s njime. Isus nije prestao činiti čuda ozdravljenja. On i danas ozdravlja. Ozdravlja nas od nečistoća grijeha u svetoj ispovijedi. Ozdravlja naše bolesti – ako je njegova volja – u bolesničkom pomazanju. Krijepi naše slabosti u euharistiji, koja je okrjepa slabima i hrana za vječni život.

U činu našega iscjeljenja ili ozdravljenja, Isus ulazi u naše životne situacija. Njemu ništa nije strano ni sablažnjivo. Isus se nije sablaznio nad gubavcem ili od njega pobjegao (na što je imao pravo). Štoviše, on mu prilazi, pruža ruku nad njim i dodiruje ga. Dodiruje njegovo bolešću iznakaženo tijelo, dira njegovu sramotu i odbačenost. Ne postoji ništa takvo što Isus ne bi mogao ozdraviti ili oprostiti, ako ga zamolimo. On želi da ga pustimo u vlastite bolesti i sramotu. On želi sve ozdraviti, iscijeliti i ispraviti. On je došao da život imamo – u punini da ga imamo (usp. Iv 10,10). Punina života je u Isusu i s Isusom.

Isusovo čudo ozdravljenja bolesnog gubavca nema za cilj samo tjelesno zdravlje. On tim činom omogućuje gubavcu ponovno bogoslužno zajedništvo u hramu i sinagogi. Zapravo, privodi ga zajedništvu s Bogom. I danas, kada nas Isus liječi od naših nečistoća, ne čisti nas samo zbog nas samih, nego i zbog zajednice vjernika. Čin otpuštanja grijeha u ispovijedi nije samo čin koji zahvaća pojedinca. To je čin koji Crkvi daje zajedničare blagovanja Kristova Tijela. To je čin koji pojedinca vraća zajednici.

Milost ozdravljenja podrazumijeva i zahvalnost na primljenom daru. Isus reče gubavcu: …i prinesi dar što ga propisa Mojsije… Budimo uvijek zahvalni na svim milostima koje nam Gospodin dijeli. Naša najveća zahvalnost bit će naša odluka čuvati se grijeha, svake obmane i otpadništva od vjere, te živjeti u miru sa svojim Bogom.

Vlč. Damir Ocvirk, župnik župe sv. Josipa sa zagrebačke Trešnjevke