SVAKODNEVNO U 7:45 P. Mirko Sadak: Je li nam draža zemaljska, konkretna nagrada, ovdje i sada, ili ona nebeska?

ČITANJA:

2Kr 2, 1.6-14;

Ps 31, 20-21.24;

Mt 6, 1-6.16-18

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u sinagogama i na ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kada daješ milostinju — neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.

Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršću ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.

I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.«

Riječ Božju tumači p. Mirko Sadak:

Draga braćo i sestre u Kristu, dragi slušatelji HKR-a! Evanđelje iz današnjeg dana inače čitamo i na Pepelnicu jer najbolje opisuje kako treba izgledati naš post i naša molitva. Posebno u korizmeno vrijeme, ali i inače. Radi se tu prije svega o tome da ono što činimo ne činimo na pokaz, izvanjski, radi toga da nas drugi vide. Da nešto činimo radi drugih, a ne radi Boga. Ne radi se tu samo o postu i molitvi, nego i bilo kakvim drugim djelima, dobrim djelima, djelima milosrđa koja činimo iz ljubavi prema Bogu i prema bližnjima. Neka to što činimo bude u skrovitosti, bez isticanja i pokazivanja pred drugima. Neka naša nakana bude čista. Neka to što činimo bude radi Boga, a ne radi toga da nas drugi hvale, da nam drugi budu zahvalni, da nam se drugi dive zbog toga što činimo. Da ne bismo, kako Isus kaže primili tu nagradu već sada na Zemlji, nego od Boga.

Pa se u svjetlu tih riječi trebamo preispitati što nas vodi u našim nakanama i djelima? Radi se tu i o tome da se često želimo svidjeti drugima. Želimo da nas drugi prihvaćaju, cijene i vole. Draža nam je ta zemaljska, konkretna nagrada, ovdje i sada, a ne ona nebeska. Iz toga se može vidjeti kakva je naša vjera? Koliko se u svom životu vodimo time da se želimo svidjeti i dodvoravati ljudima, a ne Bogu. Mi kao vjernici trebamo imati drugačija načela i voditi se vjerom, a ne time da postižemo neke zemaljske nagrade. Potrebna nam je ta molitva u skrovitosti, post i žrtva u skrovitosti, dobra djela i milostinja u skrovitosti, a ne da se to čuje i vidi pred drugima. Da zbog toga imamo neke ovozemaljske koristi i nagrade.

Potrebna je i zajednička molitva, molitva u obitelji, molitva u crkvi, ali također i ona u skrovitosti. Danas mnogi obavljaju samo tu javnu, zajedničku molitvu, dok onu osobnu, skrovitu zanemaruju, jer kažu da nemaju vremena ili misle da je po nekoj navici dovoljno otići u crkvu. Da je dovoljna samo fizička prisutnost, a mislima smo možda negdje dalje?

Isus nam kaže da to čine licemjeri, oni koji se pretvaraju ili oni koji glume. Oni koji se žele pokazati dobrima pred drugima, pred susjedima, pred prijateljima, pred društvom u kojem žive. Dok njihov osobni život nije baš tako sjajan kakvima se žele pokazati. Jer su možda teški, nesnošljivi prema drugima, prema onima s kojima žive, ali ipak se žele predstaviti u najboljem svjetlu pred drugima. To je isto zapravo problem nevjere. Jer glumi se vjera, dobrota i pravednost, dok svakidašnje ponašanje i djela pokazuju nešto drugo. Licemjerje i farizejski stavovi česti su i kod nas vjernika, pa se u svjetlu ovih riječi preispitajmo – jer često vidimo nesavršenosti i slabosti drugih, dok svoje ne primjećujemo. Neka nas Duh Isusa Krista u tome rasvijetli, da možemo bolje vidjeti sebe i svoje mane i ispravljati ih. Amen.

P. Mirko Sadak, župnik zagrebačke župe Marije Majke Crkve