SVAKODNEVNO U 7:45 Fra Darijo Džigumović: Po svojim djelima smo sol zemlje i svjetlo svijeta

ČITANJA:

1Kr 17, 7-16;

Ps 4, 2-5.7-8;

Mt 5, 13-16

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze. Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod sud, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.«

Riječ Božju tumači fra Darijo Džigumović:

Po nekima su ovi reci zaključak Isusovih Osam blaženstava, a po drugima pročelni tekst daljnjega Proglasa na gori. Jedno je sigurno: Krist sudbinski povezuje svoje učenike sa svijetom. “Vi ste sol zemlje! Vi ste svjetlo svijeta!” Kršćani su dakle odgovorni za svijet.

Stoga su, smijemo reći, odgovorni svijetu. Točnije, odgovorni su Bogu za svijet. To je sasvim izričit nauk II. Vatikanskog koncila: “Danas nastaje novi oblik čovječanstva. Stoga je pred Crkvom, koja je sol zemlje i svjetlo svijeta (Mt 5, 13-13), sve neodložniji poziv za spasavanje i obnovu sve stvorenoga”. Potrebno je reći nešto o soli i o svjetlu.

Sol ima svojstvo da čuva od pokvarenosti, stoga je nekako po sebi nepokvarljiva. Ujedno jela čini ukusnima. Istinski kršćanin zrači oko sebe nepokvarljivost, pridonosi podizanju opće moralnosti. Ujedno pridonosi tome da ljudi ne izgube, štoviše da zadobiju nov ukus za Boga i ukus za čovječnost.

Svjetlo je po sebi darežljivo, ozračuje svu svoju okolinu. Crkva bi trebala biti “grad na gori” (usp. Iz 2,2) što svojom ljepotom privlači sve ljude i narode k Bogu (usp. Iz 60, 1-3).

A po čemu su kršćani sol zemlje i svjetlo svijeta? Po svojim dobrim djelima. Dobrota je drugo ime za ljepotu, i obratno. Majka Terezija voli reći: “Učinimo nešto lijepo za Boga.”

Odražavamo li Božje lice? Postoji jedan vrlo složen Pavlov tekst, no u biti vrlo jednostavan: (2 Kor 3, 18 i 2 Kor 4, 1 – 6.) Pokušajmo ga prereći. Bog, Otac, “prebiva u nedostupnu svjetlu”. No, lice Boga Oca odražava se na licu Krista koji je doista Svjetlo svijeta. S lica Kristova odražava se svjetlo na licu kršćana. Mi smo također na svoj način “svjetlo od Svjetla!” Drugi ljudi ne vide ni lice Očevo, ni lice Kristovo. Tek s lica kršćanâ prepoznaju i Krista i Boga, Oca. To želi reći Koncil, pozitivno, kad tvrdi da “ne malu ulogu za postanak određenog ateizma mogu imati vjernici …

Svojim što istinitijim kršćanskim životom – napose kao ljudi čovjekoljubivi – svijetlimo drugima. Štoviše, Isus u slici izriče najveću novost kršćanstva, a to je novi oblik liturgije, slavljenja Boga. Boga ne slave naše lijepe riječi ili naši lijepi obredi. Boga slave naša lijepa – dobra djela. To ni najmanje ne dokida euharistiju. Naprotiv, nerastavljivo povezuje euharistiju i caritas, kako je Crkva shvaćala od početka. AMEN!

fra Darijo Džigumović