SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Silvio Košćak: Kršćanski muževi šutljivi su Božji molitelji

ČITANJA:

2Sam 7, 4-5a.12-14a.16;

Ps 89, 2-5.27.29;

Rim 4, 13.16-18.22;

Mt 1, 16.18-21.24a

Tekst evanđelja:

Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.

A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nade se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.«

Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji.

Riječ Božju tumači vlč. Silvio Košćak:

Slavimo danas svetkovinu sv. Josipa, zaručnika Blažene Djevice Marije. Današnji evanđeoski ulomak govori nam da je bio pravedan, da je bio otvoren za potrebe Djevice Marije u teškom trenutku njezina života, da je bio voljan drugoga zaštiti od pogibelji, te da je bio Bogu poslušan.

O svetom Josipu mnogo se govori, mnogi su tekstovi napisani, mnoge homilije izrečene o njegovim blagdanima, mnoge crkve i kapele podignute su njemu u čast. No, što unutar korizmenog vremena možemo naučiti od Isusovog poočima? Poučava nas o tome kako biti blizu potrebama bližnjih u trenucima kada se može izgubiti integritet vlastita života te o važnosti poslušnosti Božjim nadahnućima.

Marija, koja ne poznaje svoga muža, u slikovitom govoru svetopisamskih tekstova, nalazi se trudna. Žena zatečena u preljubu nalazila se na rubu provalije sa koje je vrlo lako mogla biti bačena. Muškarac zatečen u preljubu također. Ipak, Josip nije želio Mariju predati sramoti. Josip je hrabar muškarac koji štiti ženu. To je prava muška pobožnost. Biti onaj koji slabije štiti od jačih, moćnih. Tome nas Josip uči u trenutku kada štiti Mariju, kada ju skriva od moćnih sudaca i seoskih tračeva. On je uzor muškarcima, jer ne propituje previše, već vjeruje zaručnici koju iz razgovora sa njom dobro poznaje. Štiti onu koju voli, makar je trenutno zbunjen riječima i djelima koja čini. Štiti ju, iako ju do kraja ne razumije. Prihvaća ju sebi ravnom, ravnopravnom. Nema kod Josipa ni trunke mržnje. Ostaje kod njega samo čisto nutarnje promišljanje kako i gdje smjestiti onu kojoj je pomoć sada potrebna, kojoj je pomoć potrebna bez odlaganja. Ne boji se da će izgubiti dobar glas, da će ga muškarci u kraju prozvati papučarom. Neda od sebe onu koju voli, makar i sam bio označen kao preljubnik ili onim koji štiti preljubnike kršeći tome zakon.

Ipak, nije Josip naivan. Uz nutarnje promišljanje, ostaje kod Josipa i pobožnost šutnje. Pobožnost šutnje omogućava mu da sam svoj jad, sve svoje strahove pred budućnošću iznese Bogu. Plače pred Bogom jer ne zna više kako. San mu ne ide na oči, a kad dođe muče ga noćne more. Marija je sada njegova najveća briga, i pita Boga kako dalje. Bog ga uslišava! Šalje mu anđela s odgovorom: Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.

Josip ne odlaže izvršenje Božje volje. Već je i prije odlučio posebno se brinuti o Mariji, no sada u njemu ni trunke straha da je na krivom putu. Kršćanski muževi šutljivi su Božji molitelji. Oni svoje probleme često ne znaju iznijeti na svjetlo dana, ali Bog im pomaže kao što je pomagao svetom Josipu. Pomaže im od njih zahtijevajući samo jedno: biti neprestano, pa i u snu ako treba, otvoren Božjim nadahnućima. A Božja nadahnuća maleni su znakovi u svakodnevici koji nam pokazuju ispravan put. Kršćani će te znakove tražiti u sakramentima, posebno u euharistiji, zatim u molitvi, ne zaobilazeći ni život koji često nudi rješenje na najmanje očekivanom mjestima.

Vlč. Silvio Košćak, župnik župa u Legradu i Đelekovcu