SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Grgo Grbešić: Kraljevstvo Božje treba biti u središtu navještaja i Isusovih vjernika

ČITANJA:

Jak 3,13

Ps 19

Mk 9,14-29

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad Isus siđe s gore i dođe k učenicima, ugleda oko njih silan svijet i pismoznance kako raspravljaju s njima. Čim ga sve ono mnoštvo ugleda, iznenađeno brže pohrli pozdraviti ga. A on ih upita: »Što to raspravljaste s njima?« Odvrati netko iz mnoštva: »Učitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemog duha. Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koči se. Rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali ne mogoše.«

On im odvrati: »O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!« I dovedoše ga k njemu. Čim zloduh ugleda Isusa, potrese dječakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti. Isus upita njegova oca: »Koliko je vremena kako mu se to događa?« On reče: »Od djetinjstva! A često ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako što možeš, pomozi nam, imaj samilosti s nama!« Nato mu Isus reče:»Što? Ako možeš? Sve je moguće onomu koji vjeruje!« Dječakov otac brže povika: »Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!« Vidjevši da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti nečistomu duhu: »Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i da nisi više u nj ušao!« Zloduh nato zaviče, žestoko strese dječaka te iziđe, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro. No Isus ga dohvati za ruku, podiže ga i on ustade.

Kad Isus uđe u kuću, upitaše ga učenici nasamo: »Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?« Odgovori im: »Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom.«

Riječ Božju tumači vlč. Grgo Grbešić:

Evanđelist Marko u današnjem Evanđelju govori kako je neki čovjek doveo svoga sina Isusovim učenicima kojeg je mučio nijemi duh. Isus nije bio prisutan. Učenici su ga pokušali izgnati, ali nisu mogli. Dolazi Isus i veliko mnoštvo pohrlilo k njemu. Otac se obratio Isusu riječima: „Učitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemog duha. Gdje god ga zgrabi, obara ga, a on pjeni, škripi zubima i koči se.“ On je vjerovao da Isus može njegovog sina osloboditi, ali je dobro znao da osim vjere u njemu živi i nevjera i zato je rekao: „Vjerujem, pomozi mojoj nevjeri.“

Isus je zaprijetio nečistom duhu: „Nijemi i gluhi duše, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i da nisi više u nj ušao!“ Nijemi duh je žestoko stresao dječaka i izišao iz njega.

U Markovu Evanđelju čak se trinaest puta spominje uosobljeni Sotona i izgon zlih duhova. Četiri puta je Isus izveo egzorcizam i četiri puta su to učinili i učenici. U Matejevu i Lukinu Evanđelju vidimo isto naglasak na Isusovoj službi istjerivanja zlih duhova. Opsjednuti padaju na zemlju, valjaju se zgrčeni, zli duhovi govore na njihova usta.

Krist je središnja osoba u povijesti spasenja. Samo njegovim imenom možemo svladati Sotonu. Pokojni egzorcist Gabriele Amorth rekao je: „Kristologija koja niječe sotonu ostaje necjelovitom, rascjepkanom i ne može razumjeti značenje spasenja.“

Sveto pismo govori o Kraljevstvu Božjem, ali i o Kraljevstvu đavlovom. Ono govori o moći Boga, Stvoritelja neba i zemlje, ali i đavlovom razornom djelovanju. Sotona je bio najsavršeniji stvor koji je proizašao iz Božje ruke. On je vjerovao da je postavljen na čelo cjelokupnog Božjeg stvorenja. To mjesto pripadalo je i pripada Kristu. Zbog toga dolazi do Sotonine pobune. U knjizi otkrivenja govori se da ga je slijedio treći dio anđela u pobuni protiv Boga.

Unatoč jasnoći koja proizlazi iz Evanđelja i novozavjetnih spisa ne manjka ni teologa ni bibličara koji Isusovo oslobođenje od zlih duhova pripisuju različitim bolestima. Oni daju prirodno psihološko objašnjenje oslanjajući se na znanost i psihologiju modernog doba. Ispada da je Isus bio u zabludi i da nije znao razlikovati bolesti od demonskog opsjednuća.

Poistovjećivanje sotone s bolešću ili apstraktnom predodžbom zla protivi se Bibliji, patristici i nauci Crkve. U prošlosti se nikada nije posumnjalo u tu istinu i zato nije bila dogmatski definirana.

Isus je dao moć apostolima da izgone đavle. Prva Crkva, prikazana u djelima apostolskim, nastavila je Isusovo poslanje propovijedanja, ozdravljanja i istjerivanja zlih duhova. Između prvog i drugog Kristova dolaska (paruzije) đavao želi za sebe pridobiti što više ljudi. On je “svjestan da ima još malo vremena.“ (Otk 12,12) Sveti Pavao kaže: „Jer naša borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv Vrhovnika ovoga mračnoga svijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima.“ (Ef 6,12) Svjestan te borbe Ivan Pavao II. rekao je: „Uistinu nisu zla na svijetu, nered u društvu, zbunjenost čovjeka, njegova unutarnja rastrganost, samo posljedica istočnoga grijeha, već i učinak uznemirujućih i mračnih Sotoninih djela.“

U središtu Isusova navještaja nalazilo se Kraljevstvo Božje. Tako treba biti i u navještaju Isusovih vjernika. Usporedno s Božjim kraljevstvom postoji i Sotonino kraljevstvo. Bog palim anđelima nije oduzeo moć i položaj koji su imali. On se ne odriče svojih stvorenja. Tu moć im je Bog ostavio, ali samo do ponovnog Isusova dolaska kada će se dogoditi posljednji sud nad demonima.

vlč. Grgo Grbešić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu