SVAKODNEVNO U 07:45 Vlč. Majk Rušec: Ako Isusa nemamo u svome srcu, nećemo ga moći ni dati nekome!

ČITANJA:

od dana: 1Sam 24, 3-21;

Ps 57, 2-4.6.11;

Mk 3, 13-19

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Uziđe Isus na goru i pozove koje sam htjede. I dođoše k njemu. I ustanovi dvanaestoricu da budu s njime i da ih šalje propovijedati s vlašću da izgone đavle. Ustanovi dakle dvanaestoricu: Šimuna, kojemu nadjenu ime Petar, i Jakova Zebedejeva i Ivana, brata Jakovljeva, kojima nadjenu ime Boanerges, to jest Sinovi groma, i Andriju i Filipa i Bartolomeja i Mateja i Tomu i Jakova Alfejeva i Tadeja i Šimuna Kananajca i Judu Iškariotskoga, koji ga izda.

Riječ Božju tumači vlč. Majk Rušec:

Kako je lijepo biti pozvan u društvo svojih prijatelja. Još je ljepše kada nas počaste pozivom u neko društvo u kojem se ne nalazimo često. Današnje evanđelje donosi nam izvještaj o pozivu u najuzvišenije društvo, ono Isusa Krista! Svi smo mi po krštenju postali dijelom općeg svećeništva Crkve, koje ima zadaću i privilegiju širiti radosnu vijest o Isusu Kristu. Iz ove činjenice trebala bi izvirati naša kršćanska radost, i snaga za naviještanje evanđelja djelima, a ako treba i riječima! Koliko je radosti biti pozvan od onoga koji je Svjetlo svijeta, koji je Ljubav sama i milosrđe! Koji je svojom riječju stvorio svemir, svijet sa svim njegovim čudima, On želi da ti i ja budemo njegovi suradnici, njegove ruke, i njegovo srce u ovom današnjem svijetu koji vapi za smislom. On nam sama sebe povjerava u otajstvu euharistije, bez obzira na sve naše nedosljednosti, jer je On samo Milosrđe, koje ne uzmiče pred tamom grijeha, nego ga svojim svjetlom prosvjetljuje.

Primijetimo kako je prva zadaća izabranih „da budu s njime“. Ako Isusa nemamo u svome srcu, nećemo ga moći ni dati nekome! Zato je od presudne važnosti biti svakodnevno s Gospodinom, kako bismo imali udjela u Njegovoj snazi i ljubavi, i kako bismo tu snagu i ljubav dijelili drugima. Nužno je svakodnevno se „uspinjati“ na naše duhovno brdo, jer brdo u svetom Pismu simbol je Božje blizine, mjesto molitve i otvorenosti Duhu Božjemu. Tada ćemo kao i Gospodin na gori – doživjeti svoje preobraženje, i reći mu: „Gospodine, dobro nam je ovdje biti!“ Pokušajmo danas osmisliti kako što kvalitetnije vrijeme provoditi na svojoj duhovnoj gori sa svojim Spasiteljem. Poslušaj na što te on to poziva? Možda želi da ga baš ti nasljeduješ do kraja, kao njegov svećenik, redovnik ili redovnica! Kako je samo lijepo svoju mladost i ljepotu pokloniti Onome koji je vječno mlad, kolika je milost duše privoditi vječnom svjetlu, Suncu koje ne poznaje zalaza, kako je lijepo ponekad i trpjeti s Gospodinom, i znati da je naš život u Njegovoj moćnoj i blagoj ruci! Uz današnje razmišljanje o Božjoj riječi prisjetimo se velikih riječi velike svete Terezije: „Ništa neka te ne plaši, ništa ne uznemiruje, sve prolazi. Samo Bog ostaje isti. Tko je strpljiv – sve postiže, tko ima Boga – ima sve. Jedino Bog dostaje!

Bez obzira dragi slušatelji, kakav bio naš životni poziv, neka izvor naše radosti bude Krist Gospodin. On nas je poželio na ovom svijetu, On svojim ponekad nedokučivim promislima vodi naše živote. Uzdajmo se u Njega i radujmo se, jer „On pozove koje sam htjede“. Ti si željeno i ljubljeno dijete Božje! Neka nam u ovoj svijesti i radosti teče dan koji u Božje ime započinjemo, ali i cijeli naš hod prema susretu s Gospodinom u vječnosti.

Bog s vama, hvaljen Isus i Marija!

Vlč. Majk Rušec, župa sv. Vida Brdovec