SVAKODNEVNO U 07:45 Vlč. Majk Rušec: Svatko se od nas može prepoznati u liku čovjeka s usahlom rukom

ČITANJA:

1Sam 17, 32-33.37.40-51;

Ps 144, 1.2.9-10;

Mk 3, 1-6

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus ponovno uđe u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke. A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže. On kaže čovjeku usahle ruke: »Stani na sredinu!«

A njima će: »Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?« No oni su šutjeli.

A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: »Ispruži ruku!« On ispruži — i ruka mu zdrava!

Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega kako da ga pogube.

Riječ Božju tumači vlč. Majk Rušec:

Kao i u jučerašnjem evanđelju trganjem klasja, i u današnjem evanđeoskom tekstu Isus krši dan subotnji koji je bio svetinja za Židove. Isus to ne čini kako bi Židovima napakostio ili pak obezvrijedio židovski zakon, nego da bi ukazao na pravu svrhu Božjega zakona – pa i šabata koji je slika nedjelje, koju svetkujemo kao kršćani, a prava svrha svih Božjih zakona jest upravo prava ljudska sloboda! Po pitanju slobode svi smo mi pomalo ograničeni i ranjeni zbog naše griješne naravi. Zato nam je važna ova Isusova gesta ozdravljenja subotom, jer se u liku čovjeka sa usahlom rukom svatko od nas može prepoznati, zato mu pisac i ne daje ime.

Primijetimo kako Gospodin ističe „okorjelost njihova srca“. Srce je mjesto spoznaje, i gospodin se ljuti jer unatoč mnogim čudima farizeji nisu prepoznali Mesiju. Usahla ruka slika je ljudske nemogućnosti da se prepozna ono čovjeku i Bogu bitno – a to je ljudskost, dobrota, čežnja prema svetosti i činjenju dobra onima kojima je potrebno. Usahla ruka simbol je i naše nemoćnosti da činimo ljudima i Bogu ono što znamo da bismo trebali činiti, poučeni svetom vjerom. Iako narušene slobode, ograničeni grijehom, i mnogo puta „usahlih“ riječi i djela, te nerijetko okorjelih srdaca poput farizeja, Gospodin nas ne prezire, već i nama poručuje: „Ustani!“ Ustani iz svoje grešnosti, ustani iz svoje neodgovornosti za Boga i bližnjega, neka tvoje srce omekša u susretu sa Božjim milosrđem! Zanimljivo je kako se u svetom Pismu ista riječ koristi za ustati i uskrsnuti. Ne samo da nas Bog poziva da ustanemo iz prosječnosti svojih života, već nam daje mogućnost da ustanemo za vječnost! Od usahle ruke još je gora usahla duša i usahlo srce u kojem nema žive vjere i Kristove radosti.

Osvrnimo se danas oko sebe, u našoj blizini sigurno postoji netko kome je potrebno reći: „Ustani“, ali ne u snazi naše inicijative, već u snazi Duha Božjega, i snazi vjere! Donesimo svojim bližnjima Isusov sustav vrijednosti, u kojem bolesni, izgubljeni, oni s ruba, zalutali – vrijede više od krutih propisa i pravila, pa bili oni i u službi vjere.

Neka vam je radostan i Bogom ispunjen dan, hvaljen Isus i Marija!

Vlč. Majk Rušec, župa sv. Vida Brdovec