SVAKODNEVNO U 07:45 Fra Tomislav Šanko: Boga nas nikada ne poistovjećuje s našim padovima nego s onim najboljim u nama

ČITANJA:

1Sam 9, 1-4.17-19; 10, 1a;

Ps 21, 2-7;

Mk 2, 13-17

Tekst evanđelja:

Isus ponovno iziđe k moru. Sve je ono mnoštvo grnulo k njemu i on ih poučavaše. Prolazeći ugleda Levija Alfejeva gdje sjedi u carinarnici. I kaže mu: »Pođi za mnom!« On usta i pođe za njim.

Kada zatim Isus bijaše za stolom u njegovoj kući, nađoše se za stolom s njime i njegovim učenicima i mnogi carinici i grešnici. Bilo ih je uistinu mnogo. A slijedili su ga i pismoznanci farizejske sljedbe pa vidjevši da jede s grešnicima i carinicima, rekoše njegovim učenicima: »Zašto jede s carinicima i grešnicima?« Čuvši to, Isus im reče: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima! Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.«

Riječ Božju tumači fra Tomislav Šanko:

Želimo se Gospodine zaustaviti na tvome pogledu i tvome pozivu Mateju. Svojim nastupom ti Gospodine prekidaš s ljudskim uredbama i normama koje stvaraju granice i koje isključuju. Ti nisi došao isključiti nego uključiti. Nisi došao osuditi nego spasiti i potražiti ono što je izgubljeno. Nisi došao radi onih koji se drže pravednima nego dolaziš ranjenim i grešnima. Dolaziš onima koji su te potrebni kao liječnika. Dolaziš onima koji odnos s tobom ne grade na vlastitoj pravednosti nego na tvome milosrđu. Koliko ja Gospodine znam uključiti, umjesto da isključim? Opravdati umjesto da osudim, dati drugome priliku umjesto da ga prekrižim?

Ti si Isuse došao potražiti izgubljeno u svakome od nas. Došao si da mi pomogneš naći onu iskonsku dobrotu koju si u mene posijao, a ja sam je zanemario i izgubio negdje po putu. Sebe predstavljaš kao liječnika koji je poslan bolesnima. Kako ti to Gospodine liječiš, koji je to tvoj lijek kojim ozdravljaš?

Najprije ozdravljaš moj pogled. Najprije me učiš gledati. Ti gledaš Mateja i pokazuješ mi koliko se tvoj pogled razlikuje od moga, od pogleda apostola, od pogleda farizeja.

U Mateju njegovi vide izdajicu i lopova. Rimljani su ga prezirali jer im je podilazio radi koristi. Sve to Matej zna i osjeća.

Samo si ti Isuse toga dana u tom čovjeku vidio nešto više. Ti se ne fiksiraš na njegov grijeh, ne upireš u njegove promašaje i padove. Ti nas, ti mene Isuse, nikada ne poistovjećuješ s mojim padovima nego s onim najboljim u meni. Ti osuđuješ moj grijeh, ali mene ljubiš.

Za razliku od nas ti primjećuješ ono skriveno. Primjećuješ da taj jadni čovjek u sebi nosi zakopanu čežnju i potrebu da bude netko, da bude priznat, da bude primijećen, da bude voljen. Tu čežnju ovaj je carinik duboko u sebi nosio baš kao što je nosim i ja i ti, baš kao što je nose i naši bližnji, članovi obitelji, kolege s posla, oni na bolničkim krevetima…

Svojim si pogledom i povjerenjem probudio sveca u ovom grešnom cariniku. Probudio si u njemu nešto što je mislio da je već odavna izgubio. To isto želiš učiniti i u mom životu. I kada to učiniš želiš da ja to isto činim sa svojim bližnjima, da u njima budim ono najljepše i najbolje. Međutim potrebo je da se i ja priznam grešnikom i bolesnim i potrebnim. Ti ne možeš ništa učiniti dok god se smatram pravednim, dok smatram da sam zdrav ti me ne možeš me izliječiti.

Hvala ti Gospodine što si došao i blagovao s grešnicima. Hvala ti što to činiš i večeras i na svakoj Svetoj Misi. Mi grešnici i carinici i farizeji oko tebe okupljeni – tako blizu. Hvala ti što nisi odustao od grešnika. Hvala ti što nisi odustajao niti od farizeja. Hvala ti što nisi odustao od mene.

Prepoznajem se Isuse u cariniku i u farizeju. Prepoznajem se i u grešnicima i u onima koji ih osuđuju. Prepoznajem da mi je često draži zakon od milosrđa, da mi je lakše kazniti nego oprostiti i voljeti. Zato te molim Gospodine imaj za me milosrđa i pomozi mi da se prije nego slijedeći put nekoga osudim sjetim da tako zapravo sudim sebe.

Govoriš mi Isuse da se ne bojim ostaviti svoje male sigurnosti i svoju carinarnicu u kojoj ocarinjujem druge. Ocariniti znači oduzeti drugima radost života. Koliko često sam upravo to činio zbog svoje sebičnosti ili bezosjećajnosti. Koliko sam se često ponašao kao pravednik bez ljubavi, koji je gledao čisto ljudsku pravdu i zakon i sudio druge u svojim ogovaranjima i tračanjima. Koliko često upravo ja prvi nisam imao milosrđa i razumijevanja za tuđe slabosti, koliko često sam upravo ja bio taj carinik…?

Zato mi sada govoriš da se ne bojim pokušati biti drugačiji, da ustanem iz svoga dosadašnjeg stanja, da izađem iz svoje carinarnice, da više vjerujem tvome pogledu nego svojim slabostima. Tvome pogledu nego pogledu ljudi. Da tebi dopustima da odrediš moju vrijednost.

Slijedi me i tvoje će srce, misli i osjećaji postati kao moji i tvoj će pogled postati kao moj pogled. Učini nas sada Isuse po svojoj euharistijskoj blizini sve sličnijim sebi.

Fra Tomislav Šanko, provincijalni vikar Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri te župnik Župe sv. Nikole Tavelića na riječkom Krnjevu