SVAKODNEVNO U 07:45 Vlč. Branko Koretić: Naše poslanje je služenje drugim ljudima

ČITANJA:

Iz 7,10-14;

Ps 24,1-4b.5-6;

Lk 1,26-38

Tekst evanđelja:

U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«

Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem? Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!« Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.

Riječ Božju tumači vlč. Branko Koretić:

Posjet anđela Mariji podsjeća nas na Božji posjet različitim ženama Starog zavjeta: Sara, majka Izaka (Postanak 18, 9-15), Ana, majka Samuela (1. Sam. 1, 9-18 ), majka Samsonova (Suci 13, 2-5). Svi su najavili rođenje sina s važnom misijom u Božjem planu.

Bog ostvaruje ono što je davno nagovijestio. Marija je žena čiji će potomak zmiji satrti glavu; rodit će onoga o kojemu je Abrahamu bilo najavljeno da će u njemu biti blagoslovljeni svi narodi. Sin kojega će Marija roditi jest onaj kojega je Jakov nagovijestio sinu Judi. U Marijinom Sinu ispunit će se obećanje izrečeno po Jeremiji, Izaiji i drugim prorocima. Djevica će začeti Sina koji će se zvati Emanuel – S nama Bog.

Marija, iako “mladenka”, pokazala je u tom događaju zrelost odrasle žene. Riječima “evo službenice Gospodnje” priznala je beskonačnu Božju uzvišenost i potpunu ovisnost o Bogu, koja proizlazi iz tog priznanja. Ne radi se o prividnoj poniznosti, već o priznavanju istine i činjeničnog stanja. Čovjek je uza sve svoje sposobnosti i vrline, koje možda posjeduje, pred Bogom tek neznatna stvarčica. Marija to ozbiljno i mirno priznaje.

Marijina zrelost očituje se i u prihvaćanju Božje ponude. Osjeća da je Bog ne želi primoravati. Svjesno i promišljeno nudi mu svoje slobodno služenje. Bog ne želi slijepo pokoravanje, Marija svoju odluku donosi otvorenih očiju.

Marija se nije uzbudila zato što bi joj pred anđelom bilo neugodno, ili zato što bi po svojoj prirodi bila bojažljiva. Uzbudila se zbog veličine samog događaja. Zajedno s njome i po njoj u tom se trenutku uzbudilo svako stvorenje.

Evanđelje počinje izrazom “u šestom mjesecu”. To je šesti mjesec trudnoće Elizabete. Prva riječ anđela otkriva nam veličinu, dostojanstvo i poslanje Marijino. Nebo pozdravlja Mariju: “Zdravo!” Raduj se! Tom riječju proroci pozivaju na mesijansku radost kći sionsku, kći jeruzalemsku, uosobljenje Siona, Izraela (Sef 3, 14-17; JI 2, 21-27; Iz 12, 6; Zah 9, 9-17). “Milosti puna”, u grčkom izriče da ju je Bog od njenog začeća ispunio milošću spasenja. Ona je Sva lijepa, Miljenica, Bogumila, Milosti puna. “Gospodin s tobom!” poziv je na veliko djelo na koje Bog poziva Mariju.

Marija je duboko prodrla u otajstvo Božje riječi i stoga se smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. Marija nije bila “potpuno pasivno oruđe u Božjim rukama, nego je sudjelovala slobodnom vjerom i poslušnošću u ljudskom spasenje” (LG 56).

Anđeo otkriva Mariji veličinu njenog majčinstva i uzvišenost djeteta koje će roditi (1, 29-33). “Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga.” Anđeo navodi Izaijin znameniti mesijanski tekst i veli Mariji: ti si ta djevica o kojoj prorok govori: “Evo, začet ćeš i roditi Sina i nadjenut ćeš mu ime Isus!” Emanuel – S nama Bog je Isus. Iznosi veličinu njenog djeteta naslovima koji ga označavaju kao mesijanskog kralja: bit će Velik, Sin Previšnjega, Kralj, obećani Potomak Davidov, i kraljevstvo će mu biti vječno.

Evanđelist nam donosi prvu Marijinu rečenicu: “Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?” Marija je u ovom času djevica, i to želi ostati. Zaručena je kao djevica s Josipom.

Anđeo objašnjava da je Duh Sveti, prisutan u Božjoj riječi od stvorenja (Postanak 1,2), sposoban ostvariti stvari koje se čine nemogućim. Zbog toga će se Sveti koji će se roditi od Marije zvati Sin Božji. Čudo se ponavlja sve do danas. Kad nas Božja Riječ zahvati, dogodi se nešto novo, zahvaljujući snazi ​​Duha Svetoga! Nešto novo i iznenađujuće poput sina rođenog od djevice ili sina rođenog od žene starije dobi, poput Elizabete, za koju su svi rekli da je neplodna, da ne može imati djecu! I anđeo dodaje: “A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!”

Anđelov odgovor razjašnjava sve Mariji i ona se predaje: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!” Marija koristi za sebe naslov sluge, službenice Gospodnje. Ovaj naslov iz Izaije predstavlja poslanje naroda ne kao privilegiju, već kao služenje drugim ljudima (Iz 42,1-9; 49: 3-6). Kasnije će Isus svoju misiju definirati služenjem: “Nisam došao da budem služen, nego da služim!” (Mt 20,28). Učio je od svoje majke!

Vlč. Branko Koretić, župnik župe sv. Petra apostola Ivanić Grad