SVAKODNEVNO U 07:45 Vlč. Branko Koretić: Upalimo svijeću vjere u našim srcima

ČITANJA:

Br 24,2-7.15-17a;

Ps 25,4-5b.6.7b-9;

Mt 21,23-27

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Uđe Isus u Hram. Dok je naučavao, pristupiše mu glavari svećenički i starješine narodne te ga upitaše: »Kojom vlašću to činiš? Tko ti dade tu vlast?« Isus im odgovori: »I ja ću vas jedno upitati. Ako mi na to odgovorite, ja ću vama kazati kojom vlašću ovo činim. Krst Ivanov odakle li bijaše? Od Neba ili od ljudi?«

A oni umovahu među sobom: »Reknemo li: ‘Od Neba’, odvratit će nam: ‘Zašto mu, dakle, ne povjerovaste?’ A reknemo li: ‘Od ljudi’, strah nas je mnoštva. Ta svi Ivana smatraju prorokom.« Zato odgovore Isusu: »Ne znamo.«

I on njima reče: »Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim.«

Riječ Božju tumači vlč. Branko Koretić:

Hvaljen Isus i Marija! Dragi slušatelji Hrvatskoga katoličkog radija!

Ušli smo u treći tjedan došašća, priprave za Božić. Upalili smo treću svijeću na adventskome vijencu. Potrebno je upaliti i svijeću vjere u našim srcima, koju pali Božja poruka došašća pozivajući nas na postepeni rast u milosnom ovom vremenu: da prihvatimo razloge naše Nade, da preispitamo svoju spoznaju Boga, da prihvatimo poziv na Obraćenje, kako bi Bog zasjao u tami našeg života.

„Kršćanin kada izgubi Nadu izgubio je i smisao svojega postojanja!“, rekao je papa Franjo. Otvoriti vrata za susret s Gospodinom znači od njega primiti utjehu koja nam nježno vraća nadu. Evanđelje nam donosi radosnu vijest, ujedno nas i provocira raznolikim pitanjima, na koja sebi trebamo dati odgovor, i tu počinje put našega traženja Istine, na kojem pronalazimo Boga, jer On je Istina! Pronalazimo i istinsku Ljubav, jer Bog je Ljubav, Bog je milosrđe… Tako nam objavljuje Matejevo evanđelje prije današnjeg odlomka. Važno je poznavati događaje prije ovog susreta Isusa s glavarima svećeničkim i starješinama narodnim. Oni ga propitkuju »Kojom vlašću to činiš? Tko ti dade tu vlast?«

A što je to Isus učinio?

Prije svog Mesijanskog ulaska u Jeruzalem, ozdravio je dva jerihonska slijepca, dotače ih se i odmah ozdraviše i pođoše za njim… Navijestio je Kraljevstvo nebesko, a nakon ulaska u Jeruzalem ušao je u Božji Hram, istjerao je van sve kupce i trgovce, prevrnuo je stolove mjenjačima i klupe trgovcima golubova. Upozorio je na napisano: „Moja kuća neka se zove kuća molitve! A vi načiniste od nje razbojničku špilju.“

Došli su u Hram k njemu slijepi i hromi, i iscijelio ih je. Kad su sve to vidjeli glavari svećenički i pismoznanci, zahvati ih gnjev na Isusa. Potom vraćajući se iz Betanije u Grad, prokleo je smokvu koja je odmah usahla, jer nije donosila rod. Tada je rekao: „I sve što zaištete u molitvi vjerujući, primit ćete.“ Nakon svih tih događaja odvija se susret u Hramu i postavljena pitanja: „Kojom vlašću to čini i tko mu dade tu vlast?“

Bili su zavidni Isusu na moći i vlasti kojom je djelovao. Zavist je bila i kod Lucifera, digao se protiv Boga. Ni akteri današnjeg evanđelja ne slušaju Boga, jer ih je zavist za to onesposobila. Zato im Isus uskraćuje odgovor. Ne želi se objaviti onima koji se za njega zanimaju samo formalno, radi nekoga reda i običaja koji vlada u nekoj sredini. S druge strane, Isus ne dopušta čak ni vjerskim glavarima i narodnim starješinama da s njim manipuliraju, jer on ne dokida nego ispunjava samo ono što je Bog poručio preko proroka (ovdje preko Ivana koji je ukazao na Isusa). Da su Židovi povjerovali Ivanu, znali bi Tko je Isus.

Tko je za mene? Jesam li svjestan kojom vlašću ulazi u moj život? Vjerujem li da je poslan od Oca, Stvoritelja da mi bude sakramenat – trajno prisutan u mom životu da bih zadobio mir, otpuštenje grijeha, milost, snagu – kruh nepropadljivi, zajedništvo i vodstvo po Duhu Svetom.

Nama je danas puno lakše o tome razmišljati jer imamo povijesni odmak s cjelovitom objavom, ali i puno više tumačenja. A opet nam je teže jer nas svijet zbunjuje svojim raznim ponudama u kojima nema Boga, u kojima se zanemaruje Isusa i živi formalna vjera, kojom se banalizira Istina o Bogu i čovjeku, obezvrjeđuje Božja objava nama ljudima o Bogu, i o nama samima.

Stoga smo u došašću pozvani promišljati o istinskoj vjeri, koja ne ide za Isusom samo čudotvorcem, već Isusom Bogom. Onim koji je došao na svijet i među nama je. Prihvatio sam ga i živi u meni i ja po njemu. On je Emanuel, uvijek i svugdje prisutan… On je Bog, po čijoj milosti živimo i radost i teškoću svakodnevnog života. On je uzrok naše Nade. Po Kristu i s Kristom i u Kristu, sve dobiva svoj smisao. Zato nam je Bog na prvom mjestu, i sve ostalo u životu bit će na svom mjestu… Iskoristimo vrijeme došašća za istinsku pripravu prihvatiti Isusa u svakom danu života, a ne samo za Božić…kako bismo svaki dan radosno živjeli Njegovu prisutnost.

Vlč. Branko Koretić, župnik župe sv. Petra apostola Ivanić Grad