SVAKODNEVNO U 07:45 S. Ljiljana Radošević: "S koliko vjere pristupamo stolu Gospodnjem?"

ČITANJA:

Iz 4,2-6;

Ps 122,1-9;

Mt 8,5-11

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kad Isus uđe u Kafarnaum, pristupi mu satnik pa ga zamoli: »Gospodine, sluga mi leži kod kuće uzet, u strašnim mukama.« Kaže mu: »Ja ću doći izliječiti ga.« Odgovori satnik: »Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj. Tá i ja, premda sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: ‘Idi!’ – i ode, drugomu: ‘Dođi!’ – i dođe, a sluzi svomu:, ‘Učini to’ – i učini.« Čuvši to, zadivi se Isus i reče onima koji su išli za njim: »Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere. A kažem vam: mnogi će s istoka i zapada doći i sjesti za stol s Abrahamom, Izakom i Jakovom u kraljevstvu nebeskom.«

Riječ Božju tumači s. Ljiljana Radošević:

Hvaljen Isus i Marija!

Dragi slušatelji Hrvatskoga katoličkog radija!

Mi smo sada na početku crkvene godine koju započinjemo vremenom došašća. Šteta je što se došašće gura u sjenu, budući da sve duže “razdoblje božićne kupovine” doista nadvladava crkveno razdoblje duhovne priprave za Božić.

U došašću nam liturgija pruža priliku da ponovno proživimo razdoblje iščekivanja kad je svijet očekivao i čeznuo za Spasiteljem. Za nas je dobro da se barem jednom godišnje prisjetimo kako bi svijet bio bolan i siromašan bez Krista. Krist je došao, ali mi sada čekamo njegov drugi dolazak. On nas je spasio, ali mi čekamo dan u koji će “otrt suzu sa svakoga oka… te smrti više biti neće, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti “ (Otk 21,4). Smisao tog razdoblja jest nada, a Krist Gospodin je sigurno vrijedan čekanja. Krist Gospodin je došao u vremenu kad je bolovao cijeli svijet. Došao je kao liječnik.

U današnjem odlomku Matejeva evanđelja jedan satnik prepoznaje u njemu baš liječnika koji može izliječiti njegovog slugu. Koliko brižljivosti i zauzetosti za slugu pokazuje ovaj satnik?! On je inače bio zapovjednik na sto vojnika pa bismo očekivali vojnički, strogi odnos prema sluzi. Njegove riječi: “Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod krov moj, nego samo reci riječ i izliječen će biti sluga moj” – pokazuju uljudnost, poniznost i osjetljivost za okolnost da Židovi koji obdržavaju propise Tore nerado ulaze u kuću poganina da se ne bi obredno onečistili. Možemo primijetiti da su ove riječi smatrane toliko značajnima da su uvrštene u euharistijsku liturgiju latinskog obreda kao priznanje vjernikove nedostojnosti da primi Gospodina.

Dobro se češće pitati: ima li u meni satnikove poniznosti i strahopoštovanja kod primanja tijela Kristova u svetoj pričesti? S koliko vjere pristupam stolu Gospodnjem? Jesu li moje pričesti postale nešto čemu pristupam mehanički, bez unutarnje priprave i žara? Trudit ću se svjesno izgovarati ove riječi: Gospodine nisam dostojan…

s. Ljiljana Radošević. Foto: Brankica Lukačević