SVAKODNEVNO U 07:45 Fra Tomislav Faletar: "Težina i izazov života u svijetu jest upravo u vjernosti Bogu kada je sve oko nas nevjerno"

ČITANJA:

Iz 2,1-5;

Ps 122,1-2.4-9;

Rim 13,11-14a;

Mt 24,37-44

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Kao što su u dane one – prije potopa – jeli i pili, ženili se i udavali do dana kad Noa uđe u korablju i ništa nisu ni slutili dok ne dođe potop i sve odnije – tako će biti i dolazak Sina Čovječjega. Dvojica će tada biti u polju: jedan će se uzeti, drugi ostaviti. Dvije će mljeti u mlinu: jedna će se uzeti, druga ostaviti.

Bdijte dakle jer ne znate u koji dan Gospodin vaš dolazi. A ovo znajte: kad bi domaćin znao o kojoj straži kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio potkopati kuće. Zato i vi budite pripravni jer u čas kad i ne mislite Sin Čovječji dolazi.

Riječ Božju tumači fra Tomislav Faletar:

Došašće je predivna hrvatska riječ koja označava „dolazak“ Kristov. Taj dolazak iščekujemo u blagdanu Njegova Rođenja. Zato je u došašću, kao i u svakome iščekivanju nekog dolaska, prisutna budnost, tj. pripravnost.

Svi će ljudi dočekati Božić, čak i oni koji ne vjeruju u Isusa. Gotovo svi će biti jednaki u ukrašavanju svoga doma i u trudu oko uređenosti kuće i obilja obiteljskog stola. Izvana ćemo praktički svi biti jednaki u tome. Ona bitna razlika se neće vidjeti ljudskim okom. Ipak, velike će biti razlike, iako oku nevidljive, u dočeku dolaska Isusova. Mnogi će se ispovijediti i pričestiti za Božić i to će mnogima biti jedini put u godini. Drugi neće niti tada. A oni istinski vjernici neće moći niti zamisliti Božić, pa čak i došašće, bez temeljite i dobre ispovijedi.

Moramo ipak priznati, Isus bi bio površan propovjednik ako bi mu to bila sva dubina riječi koje u današnjem evanđelju izriče. Kako sam Isus kaže, razlika nije u tome što skoro svi ljudi isto žive, isto rade i iste obaveze imaju, već je razlika u tome što se sve to izvana isto može raditi i živjeti sa potpunom krivim ili potpuno ispravnim duhom. Od dvojice koji isti posao rade na polju, jedan će samo biti spašen, i od dvije žene koje rade isti posao u mlinu, jedna će samo biti spašena. Vjernici laici, koji svoju vjeru moraju živjeti u društvu u kojem se nalaze, uvijek će osjetiti kako im je teško biti pravedan i pošten kada oni koji su nepošteni „bolje prođu“. Težina i izazov života u svijetu jest upravo u vjernosti Bogu kada je sve oko nas nevjerno. Teško je ostati čist i pravedan kada je sve oko nas nečisto i nepravedno. Teško je ustrajati u načelima vjere kada se ona gaze u gotovo svim uvjerenjima ovoga svijeta. Čak ćemo doći i u napast zavidjeti onima koji krivo rade zbog onoga što steknu u životu, počevši od ugleda pa sve do materijalnog bogatstva.

S druge strane bilo bi jako pogrešno, možda čak i zlokobno, likovati nad sudbinom onoga koji je nevjeran Bogu zbog suda koji ga slijedi na kraju života. Nama neće biti od pomoći ako nam je jedina utjeha to da će Bog sve zlikovce na kraju „zatrti“ ili oštro osuditi. Za pravoga vjernika to može biti samo napast koja, kao i svaka druga, želi čovjeku skrenuti pogled sa Boga i usmjeriti ga na samoga sebe.

Uz svu težinu i zahtjeve življenja vjere u svijetu potrebna nam je budnost i pripravnost jer nam posvješćuju da naša nada nije u budućem kažnjavanju zlikovaca, već u nagradi koju ćemo mi dobiti zbog vjernosti Bogu.

fra Tomislav Faletar