SVAKODNEVNO U 07:45 Fra Tomislav Faletar: "Bog ima svoj put do srca svakoga čovjeka"

ČITANJA:

vl.: Rim 10,9-18;

Ps 19,2-5;

Mt 4,18-22

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Prolazeći uz Galilejsko more, Isus ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: »Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim.

Riječ Božju tumači fra Tomislav Faletar:

Slaveći blagdan svetoga Andrije apostola podsjećamo se da je naziv za njega bio „prvopozvani“, kao onaj kojem se prvome Isus obratio u želji da ga učini svojim učenikom. Andrija i njegov brat Šimun (Petar) bili su u svome svakodnevnom poslu, radeći kao i svaki drugi dan. Težak je posao ribariti, a ribare je odlikovala jednostavnost i skromnost. I zbilja je Isus izabrao ljude koji nisu bili po ničemu posebni, mi bi rekli „obični mali ljudi“. Odlika je ribara također da budu strpljivi i ustrajni. Ribar mora biti ustrajan dok se rad čini uzaludnim i biti strpljiv u iščekivanju plodova svoga rada.

Kao da nije dovoljno što su morali svoj „kruh sa sedam kora“ teško zaraditi, Isus im daje još veću i težu zadaću – „biti ribarima ljudi“. Možda nisu odmah sve razumjeli, a možda su u svojoj jednostavnosti samo htjeli pobjeći sa svoga dosadašnjeg posla, ali svakako ova četiri apostola iz današnjeg evanđelja bezuvjetno prihvaćaju Isusov poziv. I kakvi god bili njihovi motivi i njihove nakane da pođu za Isusom, one se pročišćavaju i postaju potpuno evanđeoske. Sazrijevanje njihovih nakana se možda nije u potpunosti dogodilo za vrijeme Isusova života, ali zasigurno se dogodilo silaskom Duha Svetoga na apostole.

To je slično onome što mi fratri znamo nekada u nagovorima istaknuti: Bog ima svoj put do srca svakoga čovjeka. Nekada se čini čudnovatim način na koji Bog poziva. Znao sam čuti: pa bio to i najčudniji način na koji si došao u samostan, on nije toliko važan koliko je važan razlog zašto si ostao u samostanu. Čak i da te je netko natjerao u samostan, ti možeš ostati i postati svet čovjek i redovnik. Toliko su čudnovati Božji pozivi.

Mnogo je razloga bilo da se apostole ne uzme u obzir kao kandidate koji će biti temelji Crkve. Nisu bili učeni, nisi razumjeli mnogo toga što je Isus govorio, propovijedao i objašnjavao posebno njima. Neki su bili nagli, grubi, mi bi rekli „neotesani“. Neki su krenuli za Isusom iz čiste znatiželje i bez pravoga razloga. Isus je ipak u njima gledao upravo jednostavnost, skromnost, strpljivost i ustrajnost – ponizne vrline koje su im omogućile da ih Isus pripremi, a Duh Sveti oblikuje u nezamjenjive stupove onoga što ne možemo niti zamisliti da ne postoji – naša Majka Crkva, te nauk i tradicija vjere.

Iako nemamo puno povijesnih podatak o tome, apostoli su u svojoj jednostavnosti, ali ispunjeni snagom Duha Svetog, nastavili Isusovo propovijedanje Radosne Vijesti. U njihovoj smrti vidimo pečat toga života. Sveti Andrija umire mučeničkom smrću na križu, jednako kao Isus. U svojoj smrti je postao jednak onom kojega je cijeli život nasljedovao.

fra Tomislav Faletar