SVAKODNEVNO U 07:45 Fra Tomislav Faletar: "Što se više ispunjamo svjetovnim stvarima to smo prazniji"

ČITANJA:

Dn 7,2-14;

Otpj. pj.: Dn 3,75-81;

Lk 21,29-33

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Kaza Isus svojim učenicima prispodobu: »Pogledajte smokvu i sva stabla. Kad već propupaju, i sami vidite i znate: blizu je već ljeto. Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je kraljevstvo Božje. Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve ne zbude. Nebo će i zemlja uminuti, ali moje riječi ne, neće uminuti.«

Riječ Božju tumači fra Tomislav Faletar:

Teško je proricati i znati buduće događaje. Isus ne traži od nas da takvi postanemo, jer gotovo je sigurno da ne možemo. Ipak je činjenica da i ove Isusove riječi mogu probuditi u nama barem znatiželju ako ne i zabrinutost.

S druge strane Isus kao da nas opominje svojim riječima: „Tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat?“ (Mt 6,27) A sveti Petar nas sličnim riječima ohrabruje: „Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas.“ (1Pt 5,7) Često smo u napasti „brinuti brigu“ koja nam ne daje mira u životu. U tome smo nekada toliko stručni da čak i „tuđu brigu brinemo“. Dogodi nam se „tjeskobna briga“ (usp. Mt 6,25) u najjednostavnijim kao i u najvećim stvarima života. Ako se brinemo o tome „što ćemo jesti i što ćemo piti“ (usp. Mt 6,31) kako onda ne misliti na završetak našega života i kraj ovoga svijeta?

Svakako je Isusova namjera posvijestiti nama važnost cilja prema kojemu smjeramo. Teško je to čak i izreći, ali koliko možemo vidjeti iz Evanđelja, Isus ne obećava ništa drugo osim nagrade vječnog života u raju. Ne obećava zdravlje, blagostanje, spokojni život, ispunjenje svih želja, ostvarenje željene karijere, čast i ugled među ljudima, život bez problema… ništa od toga Isus nije obećao. A opet sve te stvari postanu nam toliko žarke čežnje da zaboravimo kako je On obećao nešto drugo. I dopuštamo sebi da nam te naše čežnje postanu okvir kroz koje gledamo ne samo na ljude oko sebe, već i samoga Boga. Toliko Boga smatramo dobrim koliko nam se ostvarilo ono što smo sebi postavili kao cilj u životu.

Zato nas Isus s vremena na vrijeme svojim riječima mora malo „zastrašiti“ ili „probuditi“. Tako nas „razbudi“ iz našega sna o potjeri za ovozemaljskim ciljevima koji zasjenjuju onaj najvažniji cilj – život vječni. Kada smetnemo s uma da je ovaj život prolazan i da smo na zemlji samo „putnici i pridošlice“ onda ulažemo sve u ovozemaljsko. A ono je propadljivo, ne ispunjuje, nije savršeno… i nikada ga se ne možemo zasititi. Što se više ispunjamo svjetovnim stvarima to smo prazniji.

Postoji nešto što je vječno, a dano je nama već sada. To su „dijelovi“ Kraljevstva Nebeskog koje imamo priliku već sada živjeti. Počevši od euharistije, sakramenata, Riječi Božje, molitve… pa sve do života koji se daje za druge, razdavanja samoga sebe, gubljenje sebe da bi se dao u drugima… tj. polaganju svoga života za druge iz ljubavi prema Bogu. Tako živeći ne trebamo strepiti i mučno tražiti znakove Posljednjeg Suda, već bezbrižno, oslonjeni na Riječ Božju koje ne prolazi, živjeti već sada ono što će tek doći o posljednjem dolasku Isusovu.

fra Tomislav Faletar