SVAKODNEVNO U 07:45 Vlč. Damir Slamek: "Trebamo se uvijek dati voditi Isusovim Duhom Svetim"

ČITANJA:

od dana: 1Mak 4,36-37.52-59;

Otpj. pj.: 1Ljet 29,10-11b.11d-12;

Lk 19,45-48

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Uđe Isus u Hram i poče izgoniti prodavače. Kaže im: »Pisano je: Dom moj bit će Dom molitve, a vi od njega načiniste pećinu razbojničku!«

I danomice naučavaše u Hramu.

A glavari su svećenički i pismoznanci tražili kako da ga pogube, a tako i prvaci narodni, ali nikako naći što da učine jer je sav narod visio o njegovoj riječi.

Riječ Božju tumači vlč. Damir Slamek:

Jučer smo proslavili blagdan prikazanja Blažene Djevice Marije, a danas slavimo blagdan sv. Cecilije zaštitnice crkvenih pjevača i svirača. Posebno mjesto u crkvama pripada pjevačima koji svojim glasom slave Boga te je liturgijsko pjevanje na svetim misama i drugim obredima posebno i nezamjenjivo. Čuti lijepo pjevanje i sviranje orgulja na neki način dovodi nas pred samo nebo, gdje anđeli na sav glas pjevaju hvalu Bogu. Pjevanje u crkvi mora nas približiti anđeoskim korovima, anđeoskoj pjesmi koja se zaorila nad betlehemskim poljanama, kad se rodio Spasitelj svijeta! Želim zato ovdje na našem Hrvatskome katoličkom radiju, kad već imam priliku; reći hvala svim crkvenim pjevačima i pjevačicama jer znam koliko je probe potrebno da bi se na sv. misi skladno i pobožno pjevalo. Treba puno vježbe i truda da se ljudi u crkvi osjećaju kao pred vratima raja, jer skladno i lijepo pjevanje uzdiže i „hrani“ dušu. Svi koji imaju dar pjevanja ne smiju taj dar, taj talenat zakopati, nego ga treba razvijati. Tko pjeva dvostruko moli rekao je još davno sv. Augustin, pa prema tome tko u crkvi pjeva posebno mjesto ga čeka ne samo u crkvi nego i u nebu. To nam treba biti uvijek na pameti i to nas treba motivirati jer do dobrih pjevača, vidim ja u svojoj župi, je teško doći. Jer u crkvi se ne pjeva za novce, nego srcem za plaću na nebu. Isus nam je rekao i obećao: „Radujte se i kličite, jer velika je plaća vaša na nebesima“. To vrijedi i za pjevače i za sve koji strpljivo nose svoj životni križ ne osvećujući se nikome. Na žalost, treba reći i drugu stranu, a na to nas upozorava i današnje evanđelje; neki bi htjeli u crkvi biti glavni, biti prvi. Može se dogoditi da pjevači u crkvi budu elita, prvi u svemu da se svećenik ravna po njima, a ne da oni služe svećeniku i liturgiji koju slavi svećenik. Isus je jasno i glasno rekao prodavačima da idu van iz Hrama, jer su od njega napravili pećinu razbojničku ili kuću trgovačku! Crkva nije za stjecanje materijalne koristi, nego za stjecanje duhovne koristi i duhovnog blaga. Oni koji pjevaju u crkvi pjevaju Bogu na slavu, i Bog će ih za to sigurno nagraditi. Bog nikome nije ostao dužan, nego daje mnogo više što mi ne možemo ni zamisliti. Kaže jedna legenda o sv. Ceciliji da je ona prekrasno pjevala i služila Bogu u svojoj mladosti, čak je i prije samog mučeništva pjevala i slavila Boga da su skoro i njezini krvnici odustali od pogubljenja, ali ih je na kraju prisilio zapovjednik.

Roditelji su je prisilili na brak, a svojem je mužu koji je pristao čuvati njezin zavjet djevičanstva prenijela kršćansku vjeru, te je i on postao prenositeljem kršćanske vjere. Mučeništvo je podnijela nakon svojega brata i muža u Rimu. Njezino pjevanje i slavljenje Boga nije bilo bez ploda, nego je donijelo duhovni plod obraćenja mnogih pogana na kršćanski vjeru. Krv mučenika je sjeme novih kršćana bilo i uvijek će biti. Slično je i sv. Augustin posvjedočio za svoju majku sv. Moniku i zapisao u svojim Ispovijestima: „Ni jednoga dana nije propuštala žrtvu kod Tvojega oltara. A evo zašto je odlazila u crkvu, i to dvaput na dan: Dvaput je dnevno, i ujutro i navečer, bez ikakve isprike dolazila u Tvoju crkvu, ne poradi pusta pričanja i babljih brbljarija, nego kako bi slušala Tebe u tvojim nadahnućima, a Ti nju u njezinim molitvama“ (Ispovijesti, knjiga 5., glava 9. br. 17). Tako lijepo piše sv. Augustin u svojim Ispovijestima o svojoj majci moliteļjici, koja je izmolila njegovo obraćenje i obraćenje svoga muža.

Današnje evanđelje nam govori kako su glavari svećenički i pismoznanci ustrajali u zlu da Isusa pogube. Nikako se nisu htjeli obratiti nego su bili zatvoreni u svoje znanje i uvjerenje da nisu ni malo prostora dali Božjem Duhu koji je iz Isusa strujio da bi ih promijenio. Trebamo se uvijek dati voditi Isusovim Duhom Svetim, jer on traži od nas promjenu života da proslavimo Boga u svom životu u svom tijelu. Tijelo i njezini nagoni nas vuku na jednu stranu, ali duša treba pobijediti sve neurednosti i strasti. Čovjek to može s Božjom snagom, s Božjim Duhom to nam pokazuju mučenici, to nam pokazuje sv. Cecilija djevica i mučenica. Ako je ona mogla u svojoj mladosti bez velikog znanja o vjeri, bez završenog ijednog razreda vjeronauka, možemo i mi koji smo puno toga čuli i još ćemo čuti o Isusu,  ali trebamo ga zavoljeti srcem i služiti mu srcem. To je naš životni vjeronauk koji trebamo položiti, neka nam u tome pomognu sveci i mučenici. Amen!

Vlč. Damir Slamek, župnik u Orehovici.