SVAKODNEVNO U 07:45 Don Marko Medo: "Vjera u život vječni obasjava ovozemaljski život"

ČITANJA:

2Mak 7,1-2.9-14;

Ps 17,1.5-6.8b.15;

2Sol 2,16 – 3,5;

Lk 20,27-38

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Pristupe neki od saduceja koji niječu uskrsnuće i upitaše Isusa: »Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. Drugi uze njegovu ženu, onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. Naposljetku umrije i žena. Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu.«

Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«

»A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. A nije on Bog mrtvih, nego živih. Tà svi njemu žive!«

Riječ Božju tumači don Marko Medo:

Onostranost se čini beskorisnim problemom: naprotiv, upravo je uz ovaj problem vezana sva ovostranost. Neki otvoreno kažu da onostrano ne postoji, ali neka imaju hrabrosti onda iz toga izvući i sve posljedice: ako onostranost uistinu ne postoji, onda je život plod slučaja; onda je krepost beskoristan napor; onda je svrha/cilj života u što većem uživanju; onda ubiti ili ubiti se ne predstavlja više nikakav problem; onda život nema više nikakvog smisla. Može li se sve ovo prihvatiti?

Mi, naprotiv, vjerujemo u postojanje vječnoga života i branimo svu logičnost našega izbora. To je izbor koji smeta onima koji ne vjeruju, jer poriče taštinu, idolatriju i lažne ponude sreće. Ali, istini se ne može suprotstavljati zbog činjenice da smeta laži!

Jedna skupina saduceja je prišla Gospodinu i postavila mu pitanje koje je očito željelo ismijati mogućnost postojanja onostranog, zagrobnog života. Rekoše mu: „Ako se neka žena sedam puta za redom udavala, o uskrsnuću kome će pripasti, čija će biti?“

Kristov odgovor ne oklijeva i pogađa u temelje, u središte primjedbe ili prigovora: „Griješite – reče im Isus – jer mislite da je život vječni poput ovozemaljskog života. Ovo je prolazni svijet u kojem je sve kratkotrajno. Život vječni je nešto drugo, ni ženidbe više neće biti, jer ona pripada ovome dijelu ljudske povijesti.“

Saducejska pogreška je bila u tome što su zahtijevali da onostranost, koja pripada Bogu Svemogućemu, zamišljamo prema svojim pretpostavkama. Za nas je ovo jasno upozorenje: bespotrebno je htjeti zamišljati Raj ili Pakao: oni postoje, ali nemoguće ih je prevesti savršenim slikama.

No, odgovarajući saducejima, Isus donosi i jedan argument kako bi otkrio, razotkrio, raskrinkao njihovu proturječnost. Oni su, naime, iznad svega vjerovali u prvih pet knjiga Svetog pisma, a Isus spominje jednu od njih i kao da im govori: „Vi od Biblije uzimate samo ono što vam odgovara. Pa dobro, i u ovome griješite, jer su i ove biblijske knjige protiv vas.“ „Naime – govori Isus – kako je Bog govorio Mojsiju? Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev. Kada Abraham, Izak i Jakov više ne bi postojali, Bog bi bio Bog ničega, nikoga, ničiji Bog, Bog ništavila, Bog nepostojećih ljudi!

Kakva izvanredna, sjajna pouka: ako se istini približimo s ohološću i predrasudama izlažemo se opasnosti da više ne vidimo niti najočitije, najočiglednije, najjasnije stvari.

Sveti Pavao kliče: „Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak!… Jer svima nam se pojaviti pred sudištem Kristovim da svaki dobije što je kroz tijelo zaradio, bilo dobro, bilo zlo.“ (2 Kor 5, 6-10).

Mi, naprotiv, imamo dužnost izraziti svoje iščekivanje vječnosti u dosljednosti života. Mi smo narod „koji iščekuje život svijeta koji će doći“. Bog nas je pozvao na vjeru, darovao nam je mudrost kako bismo život shvatili kao hodočašće: sada imamo poslanje prenijeti svijetu mudrost koja nam je darovana, kako bi svi mogli hoditi u svjetlu Istine.

Generalni vikar Vojnog ordinarijata u RH don Marko Medo.