SVAKODNEVNO U 07:45 Fra Serđo Ćavar: "Učitelj nas dostiže takve kakvi jesmo"

ČITANJA:

Mudr 11,22 – 12,2;

Ps 145,1-2.8-11.13cd-14;

2Sol 1,11 – 2,2;

Lk 19,1-10

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Uđe Isus u Jerihon. Dok je njime prolazio, eto čovjeka imenom Zakej. Bijaše on nadcarinik, i to bogat. Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa. Potrča naprijed, pope se na smokvu da ga vidi jer je onuda imao proći. Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: »Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.« On žurno siđe i primi ga sav radostan. A svi koji to vidješe stadoše mrmljati: »Čovjeku se grešniku svratio!« A Zakej usta i reče Gospodinu: »Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.« Reče mu na to Isus: »Danas je došlo spasenje ovoj kući jer i on je sin Abrahamov! Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!«

Riječ Božju tumači fra Serđo Ćavar:

Danas nas evanđelje odvodi u Jerihon, vjerojatno najstariji kontinuirano naseljeni grad svijeta. Popularno je zvan i grad palmi. Isus ulazi u taj grad, okružen velikim mnoštvom naroda, tako da ga nizak nadcarinik Zakej nije mogao vidjeti, a htio je, jer je čuo puno lijepoga o Isusu. Ime Zakej u prijevodu bi značilo „onaj koji je čist“. Evanđelist nam, međutim, odmah na početku daje razumjeti kako ime ne odgovara stvarnosti. Umjesto da je po Božjemu zakonu čista osoba, Zakej je javni grješnik koji ne živi dostojno svoga imena. Evanđelje nam nadalje veli kako je bio niska stasa. On je možda nastojao nadoknaditi svoj niski stas stalnim dokazivanjem. Činjenica da je Zakej poželio vidjeti Isusa svjedoči o njegovu nutarnjem nezadovoljstvu, o njegovoj čežnji za Bogom. Moć i bogatstvo ne mogu pružiti istinsko dostojanstvo. Usudio se Zakej konačno iskoračiti iz mase, riskirati, nešto promijeniti u svome životu.

Potom slijedi neobičan Učiteljev potez. Nije Isus tražio obraćenje, nije tražio javnu osudu, nije tražio promjenu života. Prije svega, Isus se poziva u njegovu kuću, kaže da mu je potreban smještaj, samo da bi upoznao Zakeja. Učitelj nas dostiže takve kakvi jesmo i gdje jesmo u našim neurednim pričama, u našim patnjama, u našim sitničavostima i slabostima, u neodržanim obećanjima, u klupku naših odnosa koje treba posložiti. Isus vidi unutarnju potrebu ovog čovjeka. U radoznalosti Zakeja prepoznaje njegovu duboku nevolju. Isus neprestano traži one koji stoje daleko.

Luka ističe dva motiva koja bismo trebali zapaziti: žurba i radost. „Zakeju, dođi brzo…“ Kao što je nekoć Marija žurno pohitila Elizabeti ili kao što su pastiri na glas anđela požurili do jaslica. Radost naime želi sve promijeniti. Radost Duha Svetoga ne poznaje sporih koraka, kako to reče jedan crkveni otac.

I nama je potrebno sići i to žurno s pogrješnih ‘smokava’ napustiti pogrješna traženja veličine u bogatstvu, u moći, napustiti iluziju da se ono bitno u životu postiže onim što sami proizvodimo i stvaramo. Istinska veličina krije se u sposobnosti primanja Božjega dara. Ono osnovno u životu, ono što čovjeku daje istinsko dostojanstvo, a to je Bog, ne može se proizvesti stvoriti, već samo primiti. Poželimo stoga da i mi već danas ugostimo Spasitelja u svome domu.

fra Serđo Ćavar