Ne možemo se sakriti od Boga

ČITANJA:

Am 6,1a.4-7;

Ps 146,6c-10;

1Tim 6,11-16;

Lk 16,19-31

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus farizejima: »Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.

Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: ’Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.’ Reče nato Abraham: ’Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.’

Nato će bogataš: ’Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.’

Kaže Abraham: ’Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!’ A on će: ’O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.’ Reče mu: ’Ako ne slušaju Mojsija i Prorokâ, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.’«

Drage sestre i braćo!

Postoji izreka koja kaže: „Tako blizu, a tako daleko“ ili ona druga: „Daleko od očiju, daleko od srca“. Bogataš postao nepoznat, bezimen i siromah. Siromaha, Lazara (čovjeka s imenom) posluživali anđeli! Prvo čitanje i evanđelje povezuju se u jednoj riječi – nemar. Postoji i molitva litanijska koja kaže od nemara za nadahnuća tvoja – oslobodi nas Gospodine! Konformizam. Ne briga za ono što dolazi. Misao da se jednom živi. Živi se svaki dan, a jednom se umire. A sv. Pavao u drugom čitanju viče, moli, kumi: „Teži za pravednošću, pobožnošću, vjerom, ljubavlju, postojanošću, krotkošću! Bij dobar boj vjere, osvoji vječni život na koji si pozvan…“. Te nastavlja: „Zapovijedam pred Bogom koji svemu život daje i pred Kristom Isusom koji pred Poncijem Pilatom posvjedoči lijepo svjedočanstvo: čuvaj zapovijed, neokaljano i besprijekorno, do pojavka Gospodina našega Isusa Krista“. Pojavak, očitovanje bogatašu iz prispodobe se dogodio. Izdaleka nije vidio što je bilo blizu, te poput Heroda iz ovotjednog druženja, tražio je da spektakularno Abraham (koji je na nebesima) se spusti, digne prašinu, zavije vjetar i vikne: Heeej, stanite, što to radite! Kao da čovjek ne vidi na zemlji što je krivo ili dobro! A ima sve zapisano. Zato Isus govori da se njegove riječi uzmu srcu! Da budu jako blizu! Jer, očito ni misli ni srce nisu blizu jedan drugoga! No, neće se to dogoditi! Zato se Gospodin naš Isus Krist – volim ovo često reći u pozitivnom smislu – igra skrivača. Skriva se u siromašnima. Očito jer oni nisu bogati sebe i svojih uspjeha. Oni nemaju ništa. Oni su slobodni njega primiti. To ne znači da nema siromaha koji su bogati. Siromah sve svoje pouzdanje stavlja u Boga od kojega mu dolazi spasenje i kako kaže Pavao danas Timoteju, koji svemu daje život.

Bog se sakrio od mudrih i umnih, kaže nam Sveto Pismo (parafraziram). No, mi se ne možemo sakriti od njega. On proniče cijelo naše biće, misli, izdaleka On nas već poznaje, hodamo li ili ležimo sve On zna… Satkao nas je u dubinama. Znani su mu svi naši putovi. Samo onaj tko te tako dobro poznaje može te voljeti. Zato se njemu ne moramo svidjeti, nego slobodni za njega ljubiti. Kako on to ističe svojim učenicima služiti, ljubiti kako je On ljubio nas. Ulazimo u strujni krug ljubavi. Prekidač je u našim rukama! Uključiti-isključiti do tebe je. Bogataš iz prispodobe kasno je, izdaleka uključio i kasno spoznao. Umjesto da je iskopavao blago koje moljac ne nagriza – bogatio se u Bogu – on je sebi iskopao jaz. Bogatstvo je ležalo prekriveno čirevima. Tako blizu. Sjeti se pitanja: „Tko je moj bližnji?“. Evo kako se Bog dosjetio nazvati ga Lazarom. Strah od bližnjega kopa jamu, ljubav gradi most. Isus je veliki „pontifex“ – latinski naziv za velikog svećenika – što znači MOSTOGRADITELJ. Uzmimo Isusove riječi k srcu. Siromaha ćemo uvijek imati uz sebe – jamči Isus. Jedna priča kaže i ovo:

Jednoga dana Bog se umorio od ljudi. Neprestano su mu dosađivali tražeći od Njega sve i svašta. Zato je odlučio sakriti se na neko vrijeme. Okupio je sve svoje savjetnike i upitao ih:

– Gdje da se sakrijem? Koje je najbolje mjesto?

Jedan mu je odgovorio:

– Na vrh najviše planine na svijetu.

Drugi je rekao:

– Na dno oceana, tamo te nitko neće pronaći.

Treći je dodao:

– Najbolje je da se sakriješ na tamnu stranu Mjeseca, to je najbolje mjesto, tko bi te tu pronašao?

Na kraju, Bog se obratio svom najpametnijem anđelu s istim pitanjem:

– Gdje da se sakrijem?

Anđeo se nasmiješio i odgovorio mu:

– Sakrij se u ljudsko srce. To je izgleda mjesto u koje nikad ne zalaze.

Pogledaj u svoje srce, dragi slušatelju i vidi bogatstvo.

vlč. Zoran Grgić