Kakvi smo slušatelji Božje riječi?

ČITANJA:

Ezr 6,7-8.12b.14-20;

Ps 122,1-5;

Lk 8,19-21

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Majka Isusova i braća njegova htjedoše k njemu, ali ne mogoše do njega zbog mnoštva. Javiše mu: »Majka tvoja i braća tvoja stoje vani i žele te vidjeti.« A on im odgovori: »Majka moja, braća moja – ovi su koji riječ Božju slušaju i vrše.«

Drage sestre i braćo!

O slušanju Božje riječi Isus Krist je danas jasan. Rođakom Isusovim, jer smo mi braća i sestre, ne postaje se krvnim srodstvom. Nego slušanjem te Riječi. Riječi koja je Tijelom postala. Riječi koja je postala krvava. Riječi koja je iskrvarila za nas. Ta krv nas čini rodnim vezom uz Isusa. Po toj Krvi mi postajemo braća i sestre. Božja rodbina. Božja obitelj. Bili su blizu vatre, Njega (smatrali su se njihovim rođacima) ali pravi su oni koji slušaju Božju riječi i vrše je. Spasenje ne ide ni po babi ni po strini, već po životu s Bogom. Samog je sebe ostavio kako bi mi mogli živjeti od njega. Biti njegovi. Ne stajati vani. Ući unutra. Na tragu jučerašnjeg svjetla. Svjedoči nam i ova pripovijetka:

Tri leptira doletješe do jedne upaljene svijeće i započeše raspravljati o prirodi plamena. Prvi leptir, nakon što se približio jako blizu do plamena, vrati se nazad i reče:

– On isuviše jako svijetli.

Drugi leptir usudi se doletjeti još bliže do plamena i kada se vrati reče:

– On peče.

Treći leptir, doletjevši sasvim blizu, uleti ravno u plamen i više se nije vraćao nazad. On je naučio ono što je htio saznati, ali to više nije mogao drugima izreći. On je sam postao svjetlo! Onaj koji stekne znanje, ne nalazi u sebi potrebu da govori o tome. On jednostavno svijetli. I zbog toga važi jedna skrivena mudrost u svemu tome, da onaj koji zna – šuti, a onaj koji govori – ne zna.

Da zaključimo! Marija je bila prisutna u svim važnim trenucima rađanja unutar Božje obitelji učenika. Sjetimo se Elizabete. Pomogla je donijeti rođaka, koji je upućivao na Isusa. Bila je u dvorani sa učenicima kada se je rađala Božja obitelj učenika. Molimo i zahvaljujmo što je prisutna i tu kod našeg rađanja i ulaska u Božju obitelj koja sluša Božju riječ. I vrši ju! Riječi njegove nisu teške samo ih treba uzeti i ostvariti. Rekli bismo prokrviti napisano! Uzeti ju za ozbiljno! Ne teoretizirati. Ne filozofirati. Ljubiti ju. Slušati ju. Pustiti da padne u nutrinu i izraste. Donese ploda! Da bismo tako postali prava rodbina Božja!

vlč. Zoran Grgić