Posluh do smrti Isusova je pobjeda i predokus slavnog uskrsnuća!
Ljubav koja je Isusa dovela na Križ zavrjeđuje ne samo našu pažnju, ne samo naše poštovanje, nego i istinsku odanost, predanje i ljubav. Riječ Božju tumači fra Robert Perišić.
Foto PIXABAY
Foto PIXABAY
ČITANJA:
vl.: Br 21,4b-9 (ili: Fil 2,6-11);
Ps 78,1-2.34-38;
Iv 3,13-17
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Reče Isus Nikodemu: »Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji. I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni.
Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.«
Dragi slušatelji, hvaljen Isus i Marija!
Slavimo danas blagdan Uzvišenja Svetog Križa. Na ovaj osobiti blagdan spominjemo se čudesnog događaja kad je relikvija Isusova Križa, nakon što je bila oteta od Perzijanaca, ponovno 630. godine svečano vraćena u Baziliku Isusova Groba u Jeruzalemu.
Ipak, ovaj blagdan nastojimo razmatrati kroz Isusovo vazmeno otajstvo onako kako nam ga sv. Ivan opisuje. Za njega je Križ zapravo proslava, uzdignuće. Poslanica Filipljanima nam govori o Isusovu potpunom lišavanju svakog dostojanstva i ljepote te njegovu posluhu do smrti, smrti na Križu. Taj posluh do smrti Isusova je pobjeda i predokus slavnog uskrsnuća.
Zato Crkva danas pred nas stavlja evanđeoski ulomak koji nas podsjeća na starozavjetni događaj uzdizanja mjedene zmije na stup i oslobođenja svakoga kojega je ujela ljutica. Želi nam se pokazati još veća moć i snaga Isusova uzdignuća na križ te ozdravljenja i oslobođenja od grijeha i vječne smrti svakoga koji pogleda, zavoli i prigrli njegov Križ.
Baš ta spoznaja o uzdignuću Sina Božjega na Križ – radi nas ljudi i radi našega spasenja – mora nas utvrditi i u odluci da više nećemo prihvaćati i živjeti stvarnost grijeha, nego se istinski truditi oko svetog života. Križ je svjedočenje Božje ljubavi prema nama, znak njegove pobjede nad zlom i znak kršćanske nade u konačnu pobjedu. Križ je znak našega spasenja. Ljubav koja je Isusa dovela na Križ zavrjeđuje ne samo našu pažnju, ne samo naše poštovanje, nego i istinsku odanost, predanje i ljubav.
Ipak postoje i oni koji bježe od Križa, koji ga se boje, oni kojima on smeta, koji bi ga se željeli riješiti i ukloniti znak Križa sa svih vidljivih i javnih mjesta. Zašto Križ smeta? Smeta upravo zbog ljubavi. Mi kršćani se ne bojimo križa, on za nas nije prokletstvo niti propast, čak ni onda kad nas Bog njime pohodi u obliku bolesti ili kakvog trpljenja. Kako to?
Pokušat ću odgovoriti u meni dragom opisu Križa, kojega sam još kao dijete čuo na vjeronauku od draga časne sestre vjeroučiteljice. Križ ima svoju okomitu gredu koja je zabijena duboko u zemlju, a doseže do neba. Ona spaja nebo i zemlju i ona je jedini most po kojem se može prijeći od zemlje do neba. Križ ima i svoju vodoravnu gredu. Na nju su prikovane Isusove ruke, Božje ruke. Ona obuhvaća cijeli svijet i omogućava da Isusove ruke zagrle svakog čovjeka.
Dajmo se zagrliti Isusovim rukama. Prislonimo svoje glave na njegovo ranjeno srce, uđimo u tajnu ljubavi, živimo ju zdušno ovdje na zemlji, kako bismo ju uživali u vječnosti. I, vjerujmo, jer “svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni.”