Koliko često padamo u napast promatrati i prosuđivati one oko sebe?
Obraćeno srce neće nadahnjivati ovozemaljski učitelji, treneri, influenceri, gurui i tko za tko još, nego Isus. Riječ Božju tumači fra Robert Perišić.
Foto PIXABAY
Foto PIXABAY
ČITANJA:
od dana: 1Tim 1,1-2.12-14;
Ps 16,1-2a.5.7-8.11;
Lk 6,39-42
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme: Kaza Isus učenicima prispodobu: »Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti? Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj.
Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Kako možeš kazati bratu svomu: ‘Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku’, a sam u svom oku brvna ne vidiš?
Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš tada dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu.«
Dragi slušatelji, hvaljen Isus i Marija!
U Isusovim govorima često prepoznajemo da je nakana njegovih riječi odgoj i formacija njegovih učenika. Ovih nas je dana Isus pozvao da ne sudimo, a danas nam govori kako je potrebno da, prije nego li se zagledamo u drugoga pogledamo same sebe. Mi smo se, svatko na svoj način i u svome staležu odazvali Božjem pozivu i tako prihvatili slijediti, to jest živjeti evanđelje i baš zato padamo u napast promatrati i prosuđivati oko sebe one koji ne žive evanđelje, ili ga barem ne žive onako kako mi mislimo da bi trebali. U takvom gledanju postoji opasnost da vrijeđamo i ranjavamo ljude oko sebe.
Mnogi imaju iskustvo poteškoća s vidom i trenutka kada su prvi puta stavili naočale. Kako je u tom trenutku sve postalo ljepše i jasnije, a utjecalo je i na naše cjelokupno raspoloženje. To bi se trebalo dogoditi s našim srcem, našim unutarnjim očima, očima naše duše. Što drugo može izoštriti naš unutarnji vid, ako ne Isusova riječ: “Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj.” Važna je ova riječ i zasigurno će nas po njoj Duh Božji preoblikovati i na taj nas način suobličiti Isusu Kristu. Netko je zapisao: “Onaj koji te iskreno voli, promatra te Božjim očima.” Biti kao svoj učitelj znači gledati njegovim pogledom, ljubiti njegovom ljubavlju, opraštati njegovim milosrđem, trpjeti njegovom strpljivošću, moliti njegovom pobožnošću i još puno toga.
Tako će se u nama dogoditi obraćenje srca. Tada nas neće nadahnjivati ovozemaljski učitelji, treneri, influenceri, gurui i tko za tko još, nego Isus. Isus evanđelja, Isus Crkve, onaj kojega smo susreli, poslušali, onaj kojega molimo i kojega slavimo.
Budemo li odbacili svako suđenje, sačuvat ćemo duh i srce slobodnima za prihvatiti svjetlost i ljubav koje nam Gospodin želi dati. Tada, budemo li trebali voditi svoju braću, a predvodnika je uvijek potrebno, nećemo biti slijepci koji vode slijepce.
Neka se naše slavljenje Boga sastoji od vađenja brvna iz svojega oka – kajanja za svoje grijehe, i nježnog vađenja truna iz oka brata svojega – blagog i punog ljubavi poticanja na sveti život.
Osjetimo se ovim evanđeoskim ulomkom potaknuti moliti Boga da nam pomogne biti učenik koji sluša, a ne nepozvani sudac koji kritizira i osuđuje. Bolje mi je biti poučavan i poučen, nego glumiti učitelja koji ne zna ništa. I još nešto, ako je učitelj milosrdan, nemoj željeti biti niti mudriji, ni stroži od njega.