Što znači biti blažen?

ČITANJA:

Kol 3,1-11;

Ps 145,2-3.10-13b;

Lk 6,20-26

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Podiže Isus oči prema učenicima i reče: »Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! Blago vama koji sada gladujete: vi ćete se nasititi! Blago vama koji sada plačete: vi ćete se smijati! Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega! Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaća vaša velika je na nebu. Ta jednako su činili prorocima oci njihovi!

Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu! Jao vama koji ste sada siti: gladovat ćete! Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ćete i plakati! Jao vama kad vas svi budu hvalili! Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi.«

Dragi slušatelji, hvaljen Isus i Marija!

Što znači biti blažen? Znači li to biti sretan?

Mi često razmišljamo zemaljski, pa onda tako i sreću tumačimo i doživljavamo na zemaljski način. Isus nas je došao spasiti, poučiti, izgraditi i otvoriti horizonte našeg vidokruga prema vječnom. Tako je i s ovim evanđeoskim ulomkom. Isus izgovara svoja blaženstva upućujući nas na vječnu radost i sreću.

Svijet ima svoje viđenje i predlaže svoj način postizanja sreće, no njegova je sreća ograničena, može trajati dok traje život na zemlji, a najčešće ona izostaje ili je uopće nema. Da bi se čovjeka učinilo sretnim, mora se čovjeka najprije poznavati. Bog je jedini koji do kraja pozna čovjeka. Zato i čitamo u psalmu: “Proničeš me svega Gospodine, i srce mi poznaješ…” To je tako važno i vrijedno u našoj vjeri. Možda sam stranac mnogim ljudima, možda ni samoga sebe ne poznajem, a ipak me Bog poznaje potpuno i do kraja, on mi je kako kaže sv. Augustin: “Bliži nego li sam sâm sebi”.

Napokon, taj Bog koji nas poznaje, koji mi je blizak i razumije me, po svome Sinu Isusu, baš nam zato danas govori: “Blago vama, siromasi…” Ova je riječ dovoljna da zbuni sve koji Boga ne poznaju, ali i da na neobičan način učvrsti sve koji mu vjeruju i za njega žive.

Bog je u pravu. Njegov učenik je na putu da postigne istinsku i vječnu sreću onda, ako ponajprije traži prijateljstvo sa svojim Gospodinom, ako mu on postane prvi i najvažniji, ako u njemu otkrije smisao svojega postojanja, te ako sve što čini, čini radi njega i njegova kraljevstva, ne gledajući što će zbog toga izgubiti i ne nadajući se plaći propadljivoj. Istinski sretan će biti onaj koji svoje srce ne veže uz stvari, mjesta, položaje, ugled, postignuća i uspjehe. Blažen je onaj koji svojevoljno sebe osiromašuje i koji se odriče svega kako bi ušao u “radost svoga Gospodara”.

Možemo zaključiti da su Isusova blaženstva zapravo navještaj istinske sreće po životnom prijateljevanju s Bogom, jer, čovjek je upravo zato stvoren. Čini se da živjeti Blaženstva znači “ne ići malen ispod zvijezda”.

Sve drugo što bismo činili moglo bi nas skupo stajati. Ne zaboravimo, da na svoje “blago vama”, Isus nadodaje i “jao vama”. Mólimo, žívimo i čínimo tako da i u onaj dan Njegova ponovnog dolaska čujemo iz usta vječnog Suca riječ: “Blago tebi, tvoje je kraljevstvo nebesko”.