Je li nam Isus priručno sredstvo za ostvarivanje ciljeva?

ČITANJA:

Gal 2,19-20

Ps 34,2-11

Iv 15,1-8

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ja sam istinski trs, a Otac moj — vinogradar.

Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa. Ako tko ne ostane u meni, izbace ga kao lozu i usahne. Takve onda skupe i bace u oganj te gore. Ako ostanete u meni i riječi moje ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovime se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.«

Hvaljen Isus i Marija, mir tebi!

Kako reagiramo kad nas prijatelj zamoli za uslugu koja mijenja naše planove? Umjesto da poslijepodne provedemo u nekom osobnom izboru, da mu pomognemo u nekom poslu ili da provedemo taj dan s njim. Vjerujem da bi mnogi odmah pomogli svom prijatelju to poslijepodne.

No, ako bi nam prijatelj iz dana u dan ponavljao svoje molbe i želje, pitanje je bismo li na sve rado pristali. Negdje ipak postoji granica koju ne bismo željeli prijeći. Jednako tako se i nama događa, da nam prijatelji i poznanici istu granicu povuku pred našim zahtjevima.

Možemo li kroz ovaj primjer promatrati naše prijateljstvo i zajedništvo s Isusom Kristom?! Svakodnevno Mu upućujemo svoje zazive i molitve, ne razmišljajući ima li On možda toga dana neke druge planove, s drugima ili možda s nama. Netko bi rekao: ‘Dragi moj prijatelju Isuse, molim te, sredi ti meni ovo što te molim pa ćemo onda lako poslije o tvojim zahtjevima za mene’. Kao da su Isusovi zahtjevi meni nepotrebni ili se ne uklapaju u moje korisne projekte.

U školi tijekom čitave godine mnogi učitelji upozoravaju i pozivaju djecu i mlade na marljivost, redovitost izvršavanja obveza, pozivaju na suradnju i roditelje. Svi su tada nekako odsutni duhom i samo klimaju glavama. A onda na kraju godine, kad se zaključuju negativne i neželjene ocjene, počinje trka na sve strane: pogledaj, pomogni, posreduj, roditelji se javljaju, pozivaju se na razne kombinacije – sve, samo da dobiju željene, bolje ocjene. I onda poslije sve po starom. Igramo li sličnu igru i s Isusom? Igramo li tek tako na činjenicu naše nesavršenosti? Kao da se pri tome ništa ne može naučiti, bolje napraviti?

U današnjem prvom čitanju apostol Pavao pokazuje uvjet i način svoje dosljednosti u poslanju: ‘Ta po Zakonu ja Zakonu umrijeh da Bogu živim. S Kristom sam razapet. Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene.’ I tu nema kombinacija, samo dosljednost i predanost. Zato je Pavao tako odlučan i dosljedan.

Isus nam u Evanđelju govori da je on trs, a mi loze. I jedino loza koja je na trsu donosi željeni plod. Jedino onaj koji slijedi Isusov poticaj na dobro je u stanju osjetiti korisne posljedice dobra. I taj nema potrebu neprestano moliti za neke svoje privatne molitve i potrebe, taj kao loza na trsu već osjeća koliko je lijepo i korisno biti Isusov suradnik.

Isus je izravan u svojem pozivu: ‘Ostanite u meni i ja u vama. Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi ako ne ostanete u meni. Ja sam trs, vi loze. Tko ostaje u meni i ja u njemu, taj donosi mnogo roda. Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.’

Dragi brate i sestro, Isus nije aparat za gašenje požara koji ćemo po potrebi koristiti kada počnu problemi. Isus je radije jedna lijepa knjiga koja će nas nakon čitanja potaknuti na razmišljanje, da napisano ne ostane mrtvo slovo na papiru, nego da se i ostvari. I dok god to ne shvatimo ili ne krenemo tim putem spoznaje, Isus će nam i dalje ostati tek priručno sredstvo za ostvarivanje svojih ciljeva. Neće on za nas rješavati naše probleme.

‘Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.’ – ne kaže: ‘Ja ću to za vas učiniti!’ I kao takav će nas mnogo puta razočarati jer neće uvijek vjerno slušati i izvršavati želje koje su nam tako ‘nježno’ na srcu. ‘Ako ostanete u meni i riječi moje ako ostanu u vama, što god hoćete, ištite i bit će vam. Ovim se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda i da budete moji učenici.’

Promisli i učini nešto drugo danas! Mir tebi!