Navještaj silaska Duha Svetoga

ČITANJA:

Dj 4,32-37;

Ps 93,1-2.5;

Iv 3,7b-15

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme reče Isus Nikodemu: »Treba da se rodite nanovo, odozgor. Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha.« Upita ga Nikodem: »Kako se to može zbiti?« Odgovori mu Isus: »Ti si učitelj u Izraelu pa to da ne razumiješ? Zaista, zaista, kažem ti: govorimo što znamo, svjedočimo za ono što vidjesmo, ali svjedočanstva našega ne primate. Ako vam rekoh zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati kad vam budem govorio nebesko? Nitko nije uzašao na nebo doli onaj koji siđe s neba, Sin Čovječji. I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje, u njemu ima život vječni.«

U današnjem evanđelju prepoznajemo Isusov navještaj silaska Duha Svetoga. Uvijek mi je bio zanimljiv ovdje primjer koji Isus upotrebljava za one koji prime Duha Svetoga. Osim da su ponovno rođeni Isus kaže kako su oni kao vjetar koji puše gdje hoće, čuješ da puše, ali ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Ne možeš ga predvidjeti, ne možeš ga kontrolirati. Ja osjećam da ovdje Isus govori o slobodi koja postaje stvarnost života za onoga koji se oblači u silu odozgo, koji prihvaća i surađuje sa Duhom Svetim. Za mene je to sloboda u kojoj se ne osjećam podložim ničemu na ovome svijetu što bi me htjelo zarobiti. Sloboda je to u kojoj sam sposoban reći ne svemu onome što zarobljava i sprečava moju povezanost s Bogom. Nadalje, to je sloboda u kojoj se osjećam sposobnim ostvariti svoja nagnuća, oživotvoriti svoje snove i realizirati svoje ideje.

To stanje vjetra obično osjećam prilikom propovijedanja. Kada bi prije svete mise pokušao malo stati i ponoviti si neke osnovne misli koji sam odlučio iznijeti pred ljude uvijek osjećam kako ih ne mogu pohvatati, kako uvijek na nešto zaboravim, kako mi uvijek nešto izmiče, ali kada počnem propovijedati kao da me zahvati taj vjetar, sve odjednom postane smisleno, misli dobiju svoj smjer i postane mi potpuno jasno što želim reći i kako se želim izraziti. Zanimljivo je to stanje nadahnuća koje toliko puta osjećam kao nešto što nije moje već dolazi i odlazi po potrebi, ali uvijek izvlači ono najbolje iz mene, ono na što sam ponosan i što me čini ispunjenim, sretnim i zadovoljnim.

To je upravo ono nebesko o čemu Isus govori, a koje ne možemo razumjeti ako promatramo iz zemaljske perspektive, već da bismo razumjeli i vidjeli to nebesko, moramo se prepusti nadahnuću, vjetru koji nas zahvaća i podiže, Duhu koji nas vodi na visine gdje se nebesko i događa. Isus je taj koji nas upoznaje s Duhom, po njemu ga dobivamo, on nam je putokaz prema mjestu gdje prolaze te zračne struje, vjetrovi Duha koji nas može uzdići k Bogu, koji nam omogućava da budemo slobodni od tereta, kušnji i izazova ovoga svijeta.

Sloboda koja nastaje kada surađujemo sa Duhom Svetim nije onakva koja bi služila našim uskim prohtjevima i nije onakva koja bi zadovoljavala naše sebične potrebe. To nije sloboda koja nam omogućava da radimo što hoćemo, već je to stanje u kojem se osjećamo slobodnima da radimo što je dobro, ispravno, pravedno i potrebno. To je prava sloboda.