Velika subota

ČITANJA:

SZ: Post 1,1–2,2 (ili 1,1.26-31a);

Post 22,1-18 (ili 22,1-2. 9a.10-13.15-18);

Izl 14,15–15,1a;

Iz 54,5-14;

Iz 55,1-11;

Bar 3,9-15.32–4,4;

Ez 36,16-17a.18-28;

NZ: Rim 6,3-11;

Ps 118,1-2.16ab-17.22-23;

Lk 24,1-12

Iz Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima (Rim 6, 3-11)

Braćo: Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.

Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. Ta tko umre, opravdan je od grijeha.

Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!

Danas je Velika subota, ne slavimo euharistiju tijekom dana. Tek navečer slavimo vazmeno bdijenje. Noćas, mnogi će odrasli diljem svijeta primiti sakramente kršćanske inicijacije (Krštenje – Euharistija – Potvrda). Danas vlada tišina u našim crkvama, vlada sabranost i poziv na molitvu i mirno iščekivanje uskrsnih blagdana. Prije nego naši katekumeni prime sakramente, poslušat će temeljni tekst Pavlove poslanice Rimljanima o otajstvu kršćanskog života. A to se otajstvo sastoji u tome da umremo i uskrsnemo s Kristom.

Premda nije zabranjeno, rijetko danas imamo krštenje uranjanjem kao što su prvi kršćani običavali. Malo je šteta, jer gesta uranjanja u vodu jasno podsjeća na smrt i uskrsnuće, na potpunu obnovu osobe. Pavao jasno ističe: Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenje nas je uronilo u Krista. I kao što je onaj koji je uronjen, najprije zaogrnut vodom pa zatim izranja, tako krštenik ujedinjen s Kristom, najprije prolazi kroz smrt grijehu, kako bi se rodio na novi život, a to je život Uskrsloga. Na taj način postane jedno s Kristom, i svojim ga životom nastoji oponašati u svemu.

Odricanje od oholosti, od usredotočenja našeg života na nas same, jedna je vrsta smrti koja nas vodi u život. Kako bi nam opisao to stanje sjedinjenja s Kristom u smrti i u uskrsnuću, Pavao upotrebljava nove riječi: Mi smo – kaže on – su-raspeti, su-ukopani s Kristom, zato ćemo su-uskrsnuti s njime. Možemo reći da je ustrojstvo kršćanskog načina života je prijelaz kroz smrt u život. Svi znamo da nema autentičnog ljudskog života bez žrtve. No, ono što nevjernici ne znaju, a mi moramo znati – jer smo između ostalog i zbog tog kršćani – je činjenica da svaka naša ljudska odluka nas poziva na umiranje svojim sebičnim ciljevima kako bismo postigli život po Bogu. Naš život je dakle satkan od trenutaka malenih smrti, a to nas vodi do novih rađanja.

Večeras će mnogi katekumeni pristupiti tom otajstvu novog rođenja. Molim za sve njih. No, dok molimo, u tišini današnjeg danas, prisjetimo se i mi trenutka našeg uranjanja u Krista. Razmatrajmo o otajstvu našeg novog rođenja, i pokušajmo vidjeti jesmo li ostali vjerni tom savezu s Bogom. Vjerujem da su bili trenuci nevjere. Večeras obnovimo svoj savez s Gospodinom, kako bismo dostojno slavili njegovo i naše uskrsnuće.