Skandali ubijaju!

ČITANJA:

Sir 5,1-8;

Ps 1,1-4.6;

Mk 9,41-50

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Tko vas napoji čašom vode u ime toga što ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća.« »Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more.« »Pa ako te ruka sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u život, nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. I ako te noga sablažnjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u| život, nego s obje noge biti bačen u pakao. I ako te oko sablažnjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Božje, nego s oba oka biti bačen u pakao, gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi. Uistinu, ognjem će svaki od njih biti posoljen. Dobra je sol. Ali ako sol postane neslana, čime ćete nju začiniti? Imajte sol u sebi, a mir među sobom! »

Isus je u današnjem Evanđelju jasan. On je pun ljubavi za svakog čovjeka i želi pomoći. Zato je ovdje njegov govor uistinu oštar jer nas želi probuditi iz našeg krivog shvaćanja vjerničkog života. I mi možemo biti sablazan ako živimo dvostrukim životom. Sablazan uništava »malene». Što je sablazan? Sablazan je kad se jedno govori a drugo živi: sablazan je dvostruki život. I roditelji mogu biti sablazan svojoj djeci ako idu u crkvu, a poslije se ponašaju suprotno psujući ili ogovarajući. Ili pak ako svoju djecu tjeraju na Misu, a sami ne daju svoj primjer. Također i župnik, svećenik, redovnik, redovnica moraju biti otvorena srca i poput Sablazan ubija. To se događa svaki dan; o skandalima vole izvještavati sve novine i televizija. Sa skandalima se ubija druge.

Ima jedna priča: Jednom je đavao odlučio prodati sve alate iz svog arsenala i stoga ih je uredno posložio da ih svi vide. Kolekcija je bila impresivna: blistavi bodež zavisti, pila gnjeva, kliješta pohlepe, otrovne strijele pohote i požude. Bilo je tu alata straha, gordosti i mržnje, i na svima se nalazilo papirić s nazivom i cijena. Odvojen od svih ostalih alata nalazio se mali i naizgled neugledan drveni klin, na kome je visio naziv RAVNODUŠNOST. A cijena ovog alata bila je veća od svih ostalih zajedno. Neki prolaznik upitao je đavla zbog čega tako skupo cijeni taj čudni klin.

– Cijenim ga više od svega – odgovorio je đavao. – Jer je to jedini instrument u mom arsenalu, na koji se mogu osloniti kad svi ostali zakažu. Ako mi uspije zabiti ovaj klin u čovjekovu glavu on mi otvara vrata za sve ostale instrumente.

Vidimo zato da je govor o sablazni pitanje na koje često zaboravljamo. Nekad smo previše ravnodušni na to. Zato ako svojim postupcima nismo primjer bližnjima preispitajmo se. Po svome krštenju pozvani smo jedni drugima pokazati put prema nebu. Koliko je do sada ljudi u nama prepoznalo Isusa? Koliko smo ljudi svojim životom i primjerom približili Isusu? Ne treba ići predaleko. Rezultate može vidjeti u svojoj obitelji, u svojoj sredini. Nije nikada kasno za započeti, ostaviti iza sebe ono što sablažnjava druge i nas same. U iskrenoj i valjanoj ispovijedi možemo započeti novi život ispunjen svjedočanstvom i primjerom predanja i obraćenja.