Dopustimo Isusu da nas vodi svojom božanskom pedagogijom

ČITANJA:

Post 9,1-13;

Ps 102,16-21.29.22-23;

Mk 8,27-33

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Krenu Isus i njegovi učenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita učenike: „Što govore ljudi, tko sam ja?“ Oni mu rekoše: „Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treći opet da si neki od proroka.“ On njih upita: „ A vi, što vi kažete, tko sam ja?“ Petar prihvati i reče: „Ti si Pomazanik – Krist!“ I zaprijeti im da nikome ne kazuju o njemu. I poče ih poučavati kako Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari svećenički i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane. Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poče odvraćati. A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: „Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!“

Prvim nagovještajem svoje muke, smrti i uskrsnuća Isus konkretizira svoje, odnosno Božje shvaćanje mesijanizma. Petrova burna reakcija (8,32) pokazuje da njegovo shvaćanje Isusova mesijanstva nije u skladu ni s Božjom, a onda ni s Isusovom perspektivom, jer ne uključuje ni poznavanje ni prihvaćanje Isusove sudbine (muka, smrt i uskrsnuće). Za razliku od Isusa koji poznaje i prihvaća Božji plan i put kojim on kao Mesija treba ići, Petru »nije na pameti ono što je Božje, nego ono što je ljudsko« (8,33).

Valja ipak zapaziti da Isus ne niječe istinitost Petrove vjeroispovijesti. Ako pogledamo što je toj vjeroispovijesti prethodilo, vidimo da ju je sam Isus isprovocirao, inzistirajući na (ne)razumijevanju svojih učenika da bi konkretizirao što od njih očekuje: razumijevanje svojeg identiteta. Prethodni govor o nerazumijevanju učenika u kontekstu je Isusovih silnih djela, osobito umnožavanja kruha, koja su trebala dovesti učenike do spoznaje da je Isus očekivani Mesija. Evanđelist Marko neposredno prije Petrove vjeroispovijesti izvještava o ozdravljenju slijepca iz Betsaide, koji ne vidi odmah jasno nakon prvog Isusova tretmana, nego tek nakon što mu Isus drugi put stavlja ruke na oči. Tom perikopom evanđelist priprema čitatelja na Petrovu mesijansku vjeroispovijest koja je tek prva faza u njegovu razumijevanju tajne Isusova mesijanskog identiteta. Druga faza liječenja sljepoće, odnosno nerazumijevanja učenika u odnosu na Isusov mesijanski identitet, započinje Isusovim prvim nagovještajem svoje muke, smrti i uskrsnuća. Taj nagovještaj predstavlja korekciju Petrove vjeroispovijesti koja je točna, ali ne i potpuna, jer se Petrovo shvaćanje Krista ne poklapa s Isusovim, a Isus ne prihvaća bilo kakvo značenje naslova Krist, nego svojim riječima i životom pokazuje na koji način on shvaća taj naslov. Isus će čak tri puta tijekom svojeg puta prema Jeruzalemu ponoviti taj nagovještaj (8,31; 9,31; 10,32-34), nakon čega će uvijek uslijediti negativna reakcija. Nakon prvog nagovještaja slijedi Petrovo izričito odbijanje (8,32), a nakon drugog učenici ne razumiju Isusove riječi, ali ga se boje pitati (9,32). Traženje Jakova i Ivana, neposredno nakon trećeg nagovještaja, da im Isus dopusti da u njegovu kraljevstvu budu prvi do njega konkretno otkriva da su učenici očekivali mesiju kraljevsko-političkog tipa. Isus se ne umara u korigiranju njihova ljudskog, trijumfalističkog shvaćanja mesije, nego ih poučava da se njegovo kraljevstvo sastoji u služenju i davanju života kao otkupnine za mnoge (10,45). Nerazumijevanje učenika, koje se nastavlja nakon Petrove vjeroispovijesti, ima zapravo kristološku funkciju: naglašava posebnost Isusove osobe i poslanja, poznate i razumljive samo Isusu. Daje Isusu priliku da korigira njihovo pogrešno shvaćanje mesijanizma i da ih uvijek iznova zove da ga nasljeduju na putu Gospodnjem (1,2), jer će ga jedino tako moći i razumjeti i to tek kada Isus dođe do kraja svojeg puta (usp. 9,9).

Dragi slušatelji Hrvatskoga katoličkoga radija, dopustimo da nas Krist ispravi kao što je ispravio i prekorio Petra, dopustimo da nas Gospodin Isus vodi svojom božanskom pedagogijom iz dana u dan putem obraćenja, ka što većem i ispravnijem spoznanju Imena njegova i njegovog poslanja, koje je u Crkvi i naše poslanje, a to je suobličiti svoj život životu Njemu i truditi se u životu ljubavi i praštanja iz dana u dan sve više otkrivati Božju volju u svome životu, u svojoj obitelji, u svojoj župnoj zajednici.