Življenje vjere je odgovor ljubavi, a ne prisila!

ČITANJA:

Sir 6,5-17;

Ps 119,12.16.18.27.34-35;

Mk 10,1-12

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus dođe u judejski kraj i na onu stranu Jordana. I opet mnoštvo nagrnu k njemu, a on ih po svojem običaju ponovno poučavaše. A pristupe farizeji pa da ga iskušaju upitaše: »Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?« On im odgovori: Što vam zapovjedi Mojsije?« Oni rekoše: »Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i — otpustiti.« A Isus će im: »Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku a prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!« U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. I reče im: »Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.«

Na Staru Godinu, u našoj župi redovito na Misi zahvalnici sudjeluju jubilarci koji slave 25, 50 ili 60 godina braka. To je uvijek posebno svjedočanstvo osobito da se ohrabre mladi bračni parove i oni koji se spremaju ući u brak da se isplati čuvati ljubav, da se isplati biti nesebičan, otvoren životu i jedan drugome, da se isplati znati oprostiti jedan drugome, da je blagoslovljeno gledati u istome smjeru prema Isusu. To dovodi do toga da imamo više vremena jedni za druge, da lakše ugasimo televiziju, internet ili mobitel kako bi međusobno jedan drugome izrekli svoju nutrinu. A kako je prekrasno znati izmoliti zajedničku bračnu i obiteljsku molitvu. To je ono što čuva vjernost i sakramenat braka. Zato brak nije samo dan vjenčanja, nekakav ritual.

No bit ću iskren s vama dragi slušatelji HKR-a. Današnje evanđelje kao župnika me jako pogađa. Ne samo u mojoj župi, nego i u ostalima primjećuje se da ima dosta obitelji čiji su brakovi u krizi ili su se raspali. Tako se je 2018. godine rastalo 10 parova koji su se prijašnjih godina vjenčali u našoj crkvi. To je za one za koje znamo. Bez obzira koji su razlozi tu svi trpe, a osobito djeca. Zato Isus veoma jasnog govori: »Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!«

Često puta egoizam je glavni razlog raspada brakova, tvrdoglavost, i jedna obična mala razmirica dovodi do toga da dolazi do takvih podjela… A upravo to što se ne želi saslušati jedan drugoga, što se ne želi dati pažnje drugome dovodi i do bračnih nevjera i mnogih drugih stvari. A jedan od razloga kriza je također i duhovna praznina o kojoj se ne vodi briga. Prije nekoliko godina jedan roditelj prvopričesnika je pričao drugima: »Još samo nekoliko mjeseci i izdržat ćemo, a onda nećemo više trebati gnjaviti ni sebe, ni naše dijete da ide na vjeronauk i Misu.« Tako se vlastitu djecu uči da je duhovna stvarnost nešto nepotrebno i prisilno. A upravo je posve suprotno. Živjeti vjeru nije nikakva prisila nego odgovor ljubavi. Ako se djecu suprotno uči i pokazuje primjerom onda nije ni čudo da oblikujemo budućnost koja će odbacivati sve vrijednosti, a time i obiteljske vrijednosti.

Mi kao župne zajednice moramo biti potpora jedni drugima. Moramo biti uistinu obitelj. Trebamo dijeliti i radosti i brige. Kada tako gledamo smisao župe, onda će ona postati utočište u ovim nesigurnim vremenima.

Potrebno je moliti za brakove i obitelji. Govori se kako su mnoge životinjske vrste ugrožene. No da li smo razmišljali kako je i obitelj ugrožena do krajnjih granica. Brak je nešto sveto. Iz njega proizlazi obitelj. Obitelj je stvarnost kroz koju čovjek izrasta u čovjeka. I to traje cijeli život. Čovjek trajno raste i trajno treba obitelj. Unutar obitelji čovjek se nalazi i prepoznaje kao čovjek. Sve su druge zajednice samo slika obitelji. Obitelj nije samo naša biološka potreba nego duševno ostvarenje i duševni sadržaj. Obitelj je duh zajedništva. Taj duh je nešto što je skoro neizrecivo, nešto što svatko upije u sebe i nosi kroz cijeli život. Zato obitelj ima svoju unutarnju vrijednost i svoju duhovnost. Zato kršćanstvo vrednuje brak i obitelj kao nešto sveto i božansko.

Današnje razmišljanje nad Božjom Riječju završit ću molitvom:

»Bože ljubavi i dobrote,

Tebi povjeravamo

sve brakove i obitelji.

Oslobodi ih sebičnosti

i daruj snagu svoga Duha

da spoznaju i promiču

svetost braka i obitelji.

Učini da i danas sjaji ono

što si stvorio na svoju sliku i priliku

i posvetio vezom Krista i Crkve.

Blagoslovi zajedništvo supruga

i daj im milost da velikodušno

prihvaćaju dar života.

Vjerni svome svetom pozivu

neka Te slave i u dobru i u zlu.

Prosvjetljuj djecu i mlade:

ispuni im srca životnom radošću

i snagom istinske ljubavi.

Sve ih blagoslivljaj

zajedništvom u svetoj Crkvi

da se u svakoj našoj obitelji,

toj pravoj kućnoj Crkvi,

žive i naviještaju divna djela spasenja.

Po Kristu, Gospodinu našem. Amen.«