SVAKODNEVNO U 07:45 Fra Serđo Ćavar: "Vjera je prijelaz u novu dimenziju"

ČITANJA:

Rim 8,26-30;

Ps 13,4-6;

Lk 13,22-30

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus je prolazio i naučavao gradovima i selima. Reče mu tada netko: »Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?« A on im reče: »Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći. Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ‘Gospodine, otvori nam!’, on će vam odgovoriti: ‘Ne znam vas odakle ste!’

Tada ćete početi govoriti: ‘Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’ A on će vam reći: ‘Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!’ Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.«

Riječ Božju tumači fra Serđo Ćavar:

Na pitanje: „Je li malo onih koji se spasavaju?“ iz današnjeg evanđelja Isus izbjegava izravan odgovor. Ne govori ni da, ni ne. Priča priču u kojoj se čovjek može ogledati. Neki su Isusovi suvremenici smatrali da će se svi Židovi spasiti i sudjelovati u budućem Kraljevstvu, dok su drugi bili pesimističniji i smatrali da će to biti rijetki, i to samo oni koji strogo održavaju sve propise i zakone. Isus raskida takva umovanja i teoretiziranja, te premješta razmišljanje na osobni teren, to jest u prvi plan stavlja pitanje ‘kvalitete’ a ne kvantitete s obzirom na put spasenja: ‘Borite se da uđete na uska vrata’, to jest na osobni napor i nastojanje oko nalaženja Kraljevstva Božjega. A to se ne mjeri izvanjskom pripadnošću Crkvi, hvalisanjima da smo ‘Hrvati i katolici’, pogotovo ako iza svega toga nema istinske vjere. Granice Kristove crkve nisu one vanjske, nego prolaze kroz čovjekovo čisto srce i budnu savjest.

Snažna je slika vrata o kojoj Isus govori, točnije uskih vrata na koja trebamo ući. Vjera je naime doista prijelaz, ostavljanje nečega za leđima kako bi se ušlo u novu dimenziju. Nešto treba napustiti da bi se otkrilo nešto novo. Cijeli je kršćanski život neprestani poziv na preobražanje, na izbor evanđelja i na izgradnju Kraljevstva. Snažna je i slika vrata koja se zatvaraju. To je jak poziv na pozornost, da znamo uhvatiti pravi trenutak, prestati odgađati svoje obraćenje.

Samo radikali se spašavaju, jer uzak put vodi u spasenje. „Borite se da uđete na uska vrata“. Iza ove riječi krije se grčki „agonizo“. Ne treba biti vrhunski poznavatelj grčkoga jezika da nas ovaj „agonizo“, to jest „agonizesthe“ podsjeti na agoniju, na smrtnu borbu, na Getsemani. Neka i mi stoga budemo zauzeti u borbi za postizanje spasenja, kako bi našim životom odsijevala vjera u Gospodina koji nas poziva na budnost i pripravnost za njegovo djelo.

fra Serđo Ćavar