Budi dio naše mreže

SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Krunoslav Novak: Tajna Božića krije se u upoznavanju sebe i dopuštanju da Bog po nama djeluje

/ sd

ČITANJA:

Pj 2,8-14 (ili: Sef 3,14-18a);

Ps 33,2-3.11-12.20-21;

Lk 1,39-45

Tekst evanđelja:

U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa:

»Blagoslovljena ti među ženamai blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«

Riječ Božju tumači vlč. Krunoslav Novak:

Poštovani slušatelji, draga braćo i sestre.

Nakon snažnog iskustva susreta s anđelom Gabrijelom koji joj je navijestio da će roditi Sina Svevišnjega, Marija se ponovo nalazi u običnosti svojeg doma i sada pitanje koje je postavila anđelu: „Kako će to biti?“ odjekuje još snažnije. Kao da se isprepliću pitanje: „Kako će to biti?“ s riječima: „Ne boj se Marijo.“ Kao što smo jučer spomenuli, povjerenje u Boga ne znači da će neizvjesnosti, pa i strepnje i strahovi nestati. U takvom raspoloženju, kao što smo čitali u današnjem Evanđelju, Marija ide u pohod rođakinji Elizabeti: “U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin.” Put koji Marija poduzima uslijedio je nakon što je prihvatila poziv da ovome svijetu rodi Spasitelja. Iako je jasno da Marija još puno toga ne razumije od onoga što joj se događa, pohod Elizabeti nije bio za nju neki bijeg od stvarnosti koji bi je oslobodio tjeskobe ili traženja odgovora na svu neizvjesnost, već je to bio izraz neosporne potrebe podijeliti ono što joj se u životu događa.

Ona je pohodila Elizabetu koja je bila trudna te joj bila na usluzi i pomoći. Možemo reći da je to bio njezin način kako je izrazila srž, bit svojeg iskustva vjere. Zapravo, vjera koja ne postane konkretna i koja se ne odražava u življenju ljubavi prema bližnjima riskira postati apstraktni duhovni život, a ne konkretni duhovni život. Marijin pohod Elizabeti izraz je milosrdne ljubavi koja je uvijek nalik onome što se u trenutku susreta događa Mariji i Elizabeti. Čitamo u evanđelju kako Marija „uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi.“ Milosrdna ljubav donosi radost u živote ljudi koje susrećemo, napose onih koji su osamljeni, očajni i koji su potrebni naše blizine. Ponekad i nije potrebno govoriti, kao što vidimo da Marija i Elizabeta u trenutku susreta ne govore mnogo: tek pozdrav kao znak naklonosti, blizine i razumijevanja te se preobražava u susret koji uprisutnjuje Božju blizinu. Ivan Krstitelj raduje se u utrobi svoje majke, kao da želi zaplesati poput Davida koji je zaplesao ispred Kovčega saveza.

Konačno, sada je Marija Kovčeg Novoga Saveza, jer u svome krilu čuva i nosi samoga Boga. Nakon prvog susreta slijedi izraz ushita kada Elizabeta ispunjena Duhom Svetim usklikne: „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?“ Zahvalnost radi susreta koju izražava Elizabeta zapravo nam pokazuje kako naši susreti s drugima, napose s onima koji su potrebni naše blizine i naše pomoći doprinose tome da dublje i jasnije shvatimo tko smo, koja je vrijednost i značenje našega života kojega nam je Bog darovao. Ako, dakle, želimo jasnije shvatiti koja je vrijednost našega života, trebamo se staviti u službu onih koji su upućeni na naš životni put u ljubavi predanosti za njih, kao nagradu primit ćemo jasnoću pogleda na vlastiti život. Upoznati sebe dopuštajući da Bog po nama djeluje jedan je važan detalj u kojemu se krije tajna Božića. U zahvalnoj molitvi i radosnom iščekivanju danas zahvaljujmo Gospodinu koji nas je pohodio i želi biti Bog s nama.

Doc. dr. Krunoslav Novak, ravnatelj HKM-a / Foto: Filip Vukina

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja