SVAKODNEVNO U 7:30 Vlč. Krunoslav Novak: Sloboda i radost života je u odgovoru na Božji poziv

ČITANJA:

Iz 7,10-14;

Ps 24,1-4b.5-6;

Lk 1,26-38

Tekst evanđelja:

U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«

Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem? Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!« Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.

Riječ Božju tumači vlč. Krunoslav Novak:

Poštovani slušatelji, draga braćo i sestre. Odlomak koji smo danas čitali u svetom Evanđelju po Luki o navještenju Blaženoj Djevici Mariji da će roditi Spasitelja svijeta ostaje poput remekdjela koje je stoljećima izvor inspiracije likovnih umjetnika, pjesnika, glazbenika, ali ponajprije nadahnuće za istinski susret s Gospodinom u našim osobnim životima. Čak i ako nam je poznat svaki detalj koji nam predstavlja ovaj odlomak, ljepota dijaloga koja zrači iz ovog susreta nikako nam ne dopušta da se na njega naviknemo. Zaista u Mariji Božja riječ ne nailazi na zapreku, već bismo mogli reći da ona postaje zrcalo koje na posve originalan način tu Riječ odražava, dijeli i širi oko sebe još i prije nego što je rodila Isusa Spasitelja. To će konačno pokazati i susret s Elizabetom kojoj će poći u pohode.

Za razliku od Zaharijinog susreta s Božjim glasnikom koji se dogodio u jednom posebnom trenutku bogoštovlja, kod navještenja Mariji, Bog dolazi u obični svakodnevni trenutak njezinoga života. Već u ova dva netom spomenuta susreta uočavamo kako nam je Bog blizak u različitim prilikama našega života, kako nam dolazi ususret u trenutcima u kojima ga možda i ne očekujemo. Zato i dalje odjekuje u nama poziv došašća: „Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze.“

Svakodnevne situacije našeg života obilježene su različitim iskustvima, kao što se to dogodilo i Mariji u njezinoj svakodnevici u Nazaretu. Sve se zbilo u jednom potpuno svakidašnjem trenutku, koji je obilježen ljudskim iskustvom koje svakodnevica sa sobom nosi: od radosti i ushita, tjeskobe, boli i straha, do neodgovorenih pitanja, strepnji i neizvjesnosti. Na riječi pozdrava koje joj je uputio anđeo Gabrijel, Marija se „smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav.“ Prekretnica ovog susreta ne događa se radi toga što se Marija prestala bojati, ili što nije postavljala pitanja, kao ni zato jer se istom oslobodila neizvjesnosti, već u činjenici da je povjerovala unatoč tome što je susret bio isprepleten svim tim pomalo nepoželjnim iskustvima. Naš život je također isprepleten takvim iskustvima. Povjerenje u Boga ne oslobađa nas neizvjesnosti, već nam daje sposobnost da pogledamo na svoj život onako kako nas Bog vidi i u njegovom pogledu prepoznajemo milosrđe koje nas beskrajno ljubi i želi nas približiti sebi, pokazujući nam da je sloboda i radost života u odgovoru na njegov poziv da živimo kao njegovi sinovi i kćeri.

Na kraju ovog dijaloga Marija odgovara: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“ Ovim riječima ona svu svoju ljudskost stavlja na raspolaganje tajanstvenom Božjem planu kojega još ne može razumjeti. Ove njezine riječi na drugi način će nam predstaviti Gospodin kada će učenike poučiti kako moliti, te u riječima molitve Očenaš izgovoriti riječi „budi volja tvoja“. Kad prihvaćamo Božju volju u našem životu, Bog od nas ne traži slijepu poslušnost, nego nas poziva da slobodno dopuštamo da po nama djeluje te da imamo povjerenje da i ono što ne razumijemo i što je skriveno našem iskustvu Bog želi izvesti na dobro. Svaki puta kad u životu Bogu kažemo: „Da“, nešto se u nama promijeni, nešto novo se rađa. Poput gline koja u rukama lončara dobiva oblik i postaje predmet koji služi čovjeku, tako i mi kada dopuštamo Bogu da nas oblikuje postajemo otvoreni Božjem planu i sposobni biti jedni za druge. Molimo danas božanskog Spasitelja koji se udostojao roditi kao čovjek, kao jedan od nas, da nas svojom milošću oslobađa i učini nas sposobnima da dostojno živimo svoj kršćanski poziv kao braća i sestre.

Doc. dr. Krunoslav Novak, ravnatelj HKM-a / Foto: Filip Vukina