SVAKODNEVNU U 7:30 Dr. Đurica Pardon: Stanimo u cipele onih koji u nedjeljni dan moraju raditi

ČITANJA:

1Sam 17,32-33.37.40-51;

Ps 144,1.2.9-10;

Mk 3,1-6

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus ponovno uđe u sinagogu. Bio je ondje čovjek usahle ruke. A oni vrebahu hoće li ga Isus u subotu izliječiti, da ga optuže. On kaže čovjeku usahle ruke: »Stani na sredinu!« A njima će: »Je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo, život spasiti ili pogubiti?« No oni su šutjeli. A on, ražalošćen okorjelošću srca njihova, srdito ih ošinu pogledom pa reče tom čovjeku: »Ispruži ruku!« On ispruži — i ruka mu zdrava!

Farizeji iziđu i dadnu se odmah s herodovcima na vijećanje protiv njega kako da ga pogube.

Riječ Božju tumači dr. Đurica Pardon:

Često je opasno i pogibeljno činiti dobro i pomagati drugima. Kad se zli urote i dobro spasiteljsko djelo postane nerijetko razlogom smrtne osude. Herodovci i farizeji ne osuđuju Isusa zbog jednog djela, nego zbog njegova ponašanja radi kojega ga oni smatraju zavodnikom naroda i protivnikom tadašnje ustaljenje vjerničke prakse. Nije u pitanju jedno Isusovo djelo, nego njegov stav, njegovo ponašanje, njegova ustrajnost u razotkrivanju zloće loših zakonskih pravila koja vladaju u društvu i njegova ustrajna borba da se loša pravila isprave na dobrobit ljudi. Izlječenje čovjeka usahle ruke razotkriva nepravdu i zlo koje se krije u srcima nepravednih zakonodavaca, ali i onih koji bez razmišljanja koriste mogućnosti što ih nepravedni zakoni dopuštaju.

Čovjek usahle ruke u sinagogi je tihi i šutljivi maleni čovjek koji trpi svoju bolest i svoj hendikep. Kao i mnogi maleni i tihi ljudi koji trpe radi pravila što su ih donijeli nepravedni zakonodavci čovjek usahle ruke našao se u sinagogi tog subotnjeg dana. Isus ga poziva da stane na sredinu. On postaje sudionik bitke koja se vodi između Isusa i njegovih protivnika. Pozivanjem čovjeka usahle ruke da stane u sredinu Isus stavlja u središte pozornosti sve malene ljude koji trpe i kojima se nanosi šteta nepravednim zakonima i sitnim zakonskim odredbama koje naizgled ne znače mnogo, ali u praksi nanose mnogo zla konkretnim nedužnim i obespravljenim ljudima.

Kao i danas, tako je i u Isusovo vrijeme vrijedilo pravilo da se slučaju životne opasnosti ne gleda je li petak ili svetak. Za neke poslove i službe koje su nužne za održanje života nema neradnih dana. Međutim, kao i danas, tako i u ono vrijeme, pismoznanci i zakonodavci su točno određivali u kojim slučajevima se radi o poslovima koji štite od opasnosti po život i u kojoj se mjeri može i u neradni dan pružati pomoć za održanje života. Prema mišljenju Isusovih protivnika, Isus je mogao odgoditi izlječenje hendikepiranoga i za neki drugi dan. Nije bilo nužno da takvo što učini subotom, u neradni dan. Međutim, Isusu je stalo do konkretnog čovjeka, do njegova dobra i do njegovog života. On i nas poziva da stanemo u cipele onih koji u nedjeljni dan moraju raditi. Da se i mi upitamo, moraju li stvarno raditi svi oni koji nedjeljom rade? Je li naš život stvarno ugrožen ako nedjeljom ne možemo otići u trgovinu? Jesmo li doista životno ugroženi ako nedjeljom ne odemo na ručak u restoran, ili ako ne odemo u fitnes centar?

Našim zakonima je mnogo toga dopušteno. Da danas Isus dođe u neku od naših crkava u nedjelju mogao bi u sredinu naše pozornosti pozvati da stanu tete blagajnice i skladištare u trgovačkim centrima, radnice u kioscima, konobare i kuhare u restoranima, medicinske sestre i liječnike s punktova za cijepljenje i testiranje, djelatnike fitness centara i drugih sportskih ustanova, turističke djelatnike i sobarice, čitav niz ljudi koji se nalaze u djelatnostima povezanim s aktivnostima što ih drugi ljudi čine u svoje slobodno vrijeme vikendom. Isusov poziv hendikepnome da stane u sredinu je poziv nama da u središte svoje pozornosti stavimo one koji rade dok se mi odmaramo i slavimo svoje neradno vrijeme.

Dok se spremamo Nedjelju Božje riječi odlučimo svoje slobodno vrijeme posvetiti drugovanju s Biblijom. Božji Zakon ne ograničava naš život, nego ga štiti. Izvršavanje Božje odredbe nedjeljnog odmora i nerada uključuje dobrobit za nas same i našu braću i sestre. Čitanje riječi Božjeg Zakona bi nas moglo nadahnuti na pronalaženje načina za ispravljanje nepravednih zakonskih odredbi u našem društvu donesenih da sačuvaju naš komfor, a čine štetu našoj braći i sestrama. Druženje s Bogom i njegovom riječju moglo bi nam otvoriti oči za potrebe naše braće i sestara koji rade dok se mi odmaramo.

Doc. dr. sc. Đurica Pardon,
voditelj hrvatskog katoličkog biblijskog djela, župnik u Punitovcima.