SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Marko Vuković: Daruj sebe, služi dobru svoga brata!

ČITANJA:

Iz 1,10.16-20

Ps 50

Mt 23,1-12

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus prozbori mnoštvu i svojim učenicima: »Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine. Vežu i ljudima na pleća tovare teška nesnosna bremena, a sami ni da bi ih prstom makli. Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. Doista, proširuju zapise svoje i produljuju rese. Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima i da ih ljudi zovu ‘Rabbi’. Vi pak ne dajte se zvati ‘Rabbi’ jer jedan je učitelj vaš, a svi vi ste braća. Ni ocem ne zovite nikoga na zemlji jer jedan je Otac vaš — onaj na nebesima. I ne dajte da vas vođama zovu jer jedan je vaš vođa — Krist. Najveći među vama neka vam bude poslužitelj. Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje, bit će uzvišen.«

Riječ Božju tumači vlč. Marko Vuković:

Sestre i braćo, dragi prijatelji!

Današnja čitanja upozoravaju nas na opasnost profesionalizma. Ne u smislu da nešto radiš vrlo dobro i profesionalno, nego u smislu da samim tim što se smatraš profesionalcem u nečemu smatraš da si u tome dosegao vrh, da bolje ne ide… Uvjeriš se samim tim što se nečime stalno baviš, profesionalno baviš, redovito baviš, u nečemu živiš, da si samim time i autentičan u tom zvanju.

Počeo bih od sebe, svećenika, braće svećenika i redovnika i redovnica. Dok razmišljam i govorim, primjećujem da jako dobro znam što, kako i zašto! Jako ću ti dobro objasniti, precizno ću ti iznijeti crkveni nauk, obrazložiti propise, uredbe, citirati sabore i enciklike, možda te uvjerim i u stvari za koje nisi ni pomislio da bi ih mogao prihvatiti. Naravno da je sve to nadahnuto Duhom Svetim, naravno da je svemu tome istina i da ćeš živjeti nasljedujući to što ti prenosim/prenosimo. Naravno da je to sve pod garancijom ključeva sv. Petra i da dobro činiš ako slušaš i živiš. Pa i sam Isus kaže: ‘Slušajte i vršite…’. Ti ćeš biti spašen, ali hoćemo li ti i ja, svećeniče i redovniče?

To što znamo i to što izgovaramo i naučavamo ne govori ništa o tome da se ičega od toga dotičemo i jednim prstom. Ne govori ništa o tome hoćeš li donijeti plodove Kraljevstva koji jedini mogu nahraniti i te ljude koji su ti povjereni, a i tebe samoga! Hoćeš li utažiti glad i čežnju koju osjećaš, a koje pokušavaš utažiti nekim drugim stvarima i na nekim drugim mjestima? Nastanjuju li se te riječi koje naviještamo, izgovaramo i u koje uvjeravamo, u mojem srcu, u mojim rukama i u mojim nogama?

Hvala Isusu što nam je dao izlaz iz stanja koje je u većoj ili manjoj mjeri stanje sviju nas. I mene koji ovo govorim i vas koji ovo slušate. Svima nam je u većoj ili manjoj mjeri zajedničko da govorimo, a ne vršimo. Govorim ovo bez osuđivanja i bez želje za nametanjem osjećaja krivnje. To smo mi – ljudi. Zaboravljamo, a na ovakve se onda načine podsjetimo!

Dakle, Isus daje izlaz, dobro mjerilo i dobar smjer. Izlaz je biti poslužitelj, sluga! Pitanje je samo jedno: ‘To što znaš i to što si primio kome služi, na čije dobro? Služi li tebi, tvojem ugledu, tvojem statusu, ponosu, egu, probitku, časti, koristi, imanju, hvali, nadmoći ili nekome od ljudi koje ti je Bog stavio na životni put?’

Evo pitanja za moju subraću i to s vječno intrigantnog područja: ‘Je li dominantni razlog iz kojeg vjerno živiš svoj celibat da i sebi i ljudima i Bogu dokazao svoju besprijekornost, veličinu, izbjegao priče, prigovore i sramotu – iz straha? Radiš li kako bi se čulo, propovijedaš li kako bi se hvalilo? Šutiš li kako bi bilo ugodno i toplo – bez nelagode i napetosti? Vičeš li kako bi pokorio? Ima li u tvojoj čistoći i tvojoj službi ljubavi? Ljubiš li koga osim sebe samoga? Ima li tu odluka kojima svoje dobro, svoje vrijeme, svoj komfor, svoj ugled i svoju čast podređuješ nečijem dobru, kako bi služilo njegovu spasenju i potrazi za Bogom – otvaraš li put povjerenju u zapovijedi i propise? Znam da ima i da već sada uživaš i plodove i radost takvog života. Znam da nema, vrati se svojoj prvoj ljubavi brate!

I ti koji se smatraš vjernikom, koji nisi ni posvećeni službenik niti imaš zavjete, ali si vjernik, možda i prvi u svojoj zajednici ili župi. Možda voditelj zajednice, osoba od koje se traži vodstvo, savjeti, moralna izvrsnost. Istaknut si i poštovan ili osoba koja za sebe koristi riječi ‘ja sam veliki vjernik’ ili ‘ja sam veći vjernik od onih tamo ili od onih nakon ’91.” I ti si taj profesionalac. I tebe pitam kome služi tvoja vjera, tvoje znanje i tvoje vodstvo, tvoja moralnost? Tebi i tvojoj poziciji, ugledu, statusu, samopoštovanju, oholosti, nadmoći, egu, dokazivanju besprijekornosti, savršenosti?

Dok se prikazuješ punim Duha Svetoga, puniji si sebe! Jer ti znaš što bi tvoj župnik trebao raditi, što bi biskup, što bi papa, ma što bi i sam Bog trebao, a ne čine dobro! A ljubav, a služenje, a poniznost, a praštanje, a milosrđe, a molitva, a da mjerom kojom sebi mjeriš počneš i drugima mjeriti? A da malo tuđeg bremena poneseš na svojim ramenima, umjesto da ga još više tovariš i guraš dublje u njegovu žabokrečinu? Daruj sebe, služi dobru svoga brata!

I za kraj, samo da utvrdimo jednu činjenicu: svi koji u ovom trenutku na pameti imaju neku osobu osim sebe samih, s mišlju ‘nadam se da je ovo čuo ili čula’, potpuno ste promašili smisao ovih riječi!