SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Marijan Štingl: Biti sol i svjetlo svijeta – poziv koji trebamo živjeti i trajno izvršavati

ČITANJA:

Iz 58, 7-10;

Ps 112, 4-8a.9;

1Kor 2, 1-5;

Mt 5, 13-16

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.«

»Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svijećnjak da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.«

Riječ Božju tumači vlč. Marijan Štingl:

U današnjem evanđelju Isus nam upućuje poziv da budemo sol i svjetlo ovome svijetu. Ali to nije trenutni, kratkotrajni poziv, to je poziv koji trebamo živjeti, trajno ga izvršavati. Vidimo i sami da kaže „Ako sol obljutavi, čime će se osoliti?“. Ne možemo vratiti slanost soli; jednom kada obljutavi, nema više povratka. I sami smo svjesni kolika je važnost soli u svakodnevnom životu, koliku ulogu ona ima. Čim ju stavimo u jelo, ona se stopi i daje hrani drugačiji okus, ukusnija je.

Tako i mi, ne smijemo se izdvajati nego uklopiti u svijet i davati mu bolji „okus“. I to je objašnjenje zašto smo dužni trajno izvršavati taj poziv. Sam Isus došao je na svijet kako bi bio svjetlost – „Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet“ (Iv 1,9). Ali, nije došao biti svjetlost samo u svijetu, On je svjetlo u svima nama. Uči nas i potiče biti svjetlo svakome čovjeku.

A kako je to moguće? Jednostavno! „Kidati okove nepravedne, razvezivat` spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj s gladnima, uvesti pod krov svoj beskućnike, odjenuti onog koga vidiš gola i ne kriti se od onog tko je tvoje krvi. Tad će sinut` poput zore tvoja svjetlost…!“ (Iz 58, 6 – 8) To znači činiti mala djela ljubavi, pomoći nekome, utješiti ga, pokloniti mu osmijeh, i naše svjetlo će zasvijetliti. Obasjat će tamu tog trenutka, tamu u kojoj se ta osoba nalazi, i uliti nadu koja je potrebna. Isus nije upalio svjetlo u nama da bismo ga mi gasili ili skrivali pred ljudima. Nije stavio nadu u naša srca da bi pred prvom kušnjom posumnjali, postali beznadni. Kako se svjetiljka užiže iz potrebe da daje svjetlost, a ne da ju se stavi pod posudu, tako je i svjetlo u nama upaljeno da bismo donosili radosnu vijest, da budemo primjer nade i utjehe.

Budimo svjesni jednoga. Kako se svijeća troši dajući svjetlost, tako i mi moramo izgarati za druge, moramo nekada trpjeti da bi naša svjetlost došla do izražaja. Čak i kada smo slabi i mislimo da nemamo ništa za dati, naš Bog vjeruje u nas, vidi u nama potencijal i zove nas da budemo ono na što nas je pozvao. Jer i kada smo slabi, u njemu smo jaki, i baš zbog toga smo sposobni i u najtežim trenucima izvršavati ovaj poziv. Budimo stoga sol ovoj zemlji – dajmo okus onome što je bljutavi! Budimo kao grad koji svijetli na gori – svijetlimo Kristovu ljubav u svakoj tami.

Gospodine, tvoja nam je milost jedina snaga, tvoja zaštita jedina sigurnost, tvoje svjetlo jedini putokaz. Molimo te da osnažiš nas, svoje učenike neprestanim dobročinstvima da možemo osvjetljavati tvoje lice ovom svijetu. Isuse, želimo biti sol i svjetlo bližnjima kao što si Ti u našem životu. Neka naša djela budu odraz Tebe i proslave Tvoga imena!

Vlč. Marijan Štingl, upravitelj župe sv. Antuna Padovanskog u Voloderu