SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Grgo Grbešić: U molitvi se spoznaje što je volja Božja

ČITANJA:

Post 2,7-9; 3,1-7

Ps 51

Rim 5,12-19

Mt 4,1-11

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Duh odvede Isusa u pustinju da ga đavao iskuša. I propostivši četrdeset dana i četrdeset noći, napokon ogladnje. Tada mu pristupi napasnik i reče: »Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom.« A on odgovori: »Pisano je: ’Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.’« Đavao ga tada povede u Sveti grad, postavi ga na vrh Hrama i reče mu: »Ako si Sin Božji, baci se dolje! Ta pisano je: ’Anđelima će svojim zapovjediti za tebe i na rukama će te nositi da se gdje nogom ne spotakneš o kamen.’« Isus mu kaza: »Pisano je također: Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega!« Đavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče: »Sve ću ti to dati ako mi se ničice pokloniš.« Tada mu reče Isus: »Odlazi, Sotono! Ta pisano je: ’Gospodinu Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!’« Tada ga pusti đavao. I gle, anđeli pristupili i služili mu.

Riječ Božju tumači vlč. Grgo Grbešić:

Kada bih vam postavio pitanje što je to grijeh ili što vam pada na pamet pod pojmom grijeha, dobio bih različite odgovore. Netko bi nabrajao deset Božjih zapovijedi, netko sedam glavnih grijeha, netko bih u ivanovskom smislu kazao da je grijeh povreda Božje ljubavi. Svi odgovori su točni. Ima jedan aspekt grijeha koji se gotovo ne ističe. To je neposlušnost.

Prvi ljudi bili su neposlušni Bogu. Koliko je to bio težak grijeh najbolje nam govori to što njegove posljedice do dana današnjeg osjeća svaki čovjek. Grijeh prvih ljudi, istočni grijeh, grijeh neposluha potamnio je u čovjeku izvornu sliku Božju.

U sva živa bića Stvoritelj je ugradio zakone po kojima se ravnaju. Ona ne poznaju slobodu izbora i nisu svjesna svoga postojanja. Nisu stvorena na Božju sliku. Jedino živo biće koje je imalo taj privilegij, jest čovjek.

Mi kada posjedujemo važan dokument onda načinimo i kopije u slučaju da nam se dokument zagubi. U bilo kojem uredu kada sklapamo posao, brak, tražimo zaposlenje od nas traže originalne dokumente ili ovjerenu kopiju kod javnog bilježnika. Javni bilježnik daje jamstvo da kopija odgovara originalu. Problem nastaje kada se zagubi original. Ne znamo kako original izgleda i tada kopija gubi na svojoj vrijednosti.

Mi smo slika Božja. Bog je naš original. Tko je to od nas vidio original, Boga, da bi napravio usporedbu. Nitko od ljudi. «Boga nitko, nikada ne vidje. Jedinorođenac koji je u krilu Očevu on ga je obznanio». Bogočovjek, Isus Krist, uzima ljudsku narav koja je pala. Božjom snagom i Božjim duhom tu palu narav vraća svome izvoru. To vraćanja našem originalu, izvoru, Bogu Stvoritelju naziva se drugo stvaranje.

Jedna antifona kaže: «Pošalji Duha svojega, Gospodine, i obnovi lice zemlje!» Zemlja je bila pusta i prazna po Duhu Božjem postala lijepa, plodna i bogata. Po Duhu Božjem dogodilo se utjelovljenje Sina Božjega. Pita Marija anđela: «Kako će to biti kad ja ne poznam muža?» Anđeo joj odgovara: «Sila će svevišnjega sići na te.» Duh Božji je sišao i na Isusa na rijeci Jordanu. U sili Duha Isus je otišao u pustinju. U pustinji je molio i postio. Kroz molitvu i post spoznao je što je volja Božja. Evanđelje nam opisuje susret sa zlim. Zli mu je ponudio kruh, moć, čast i vlast. Isus je sve to odbio. Zašto? Zato što je u molitvi spoznao što je volja Božja.

Kriza vjere u svjetskim razmjerima dolazi odatle što vjernici industrijskih nacija više ne mole. Oni imaju sve što im je potrebno. Tako barem misle. Imaju novac, znanje, „svemoć“. Oni ne negiraju Boga. Oni mu se ne mole jer misle da imaju sve što im je potrebno.

Danas sve manje ljudi ima vremena za tišinu i samoću. Posljedice: potpuna nesposobnost za molitvu, gubljenje smisla života, gubljenje glasa savjesti, prepuštanje hobijima ili poslu kao kompenzaciji za nedostatak temeljnih stvari.

Valerio Albisetti, psihoanalitičar, piše da je osjećaj samoće oduvijek značajno utjecao na čitav tijek njegova života. Njega su drugi doživljavali kao originalnog, različitog i genijalnog. On tvrdi da je to zato što u sebi nosi utjelovljen biljeg samoće u trajanju od trideset godina.

Samoća je pozitivna. Ona je Božji dar.

Samoća je osobno iskustvo koje se ne može podijeliti s drugima.

Svatko od nas je sam.

Oni koji kažu da je nisu nikad upoznali ili lažu ili je nisu svjesni.

Samoća može biti rušilačka ili stvaralačka.

Veliki mislioci, mistici i znanstvenici proveli su veći dio života u samoći.

Samoća, konfrontacija sa samim sobom i molitva dovode nas do istine o nama samima. Mi tako uspijevamo prepoznati sve ono što nas zarobljava.. To su egoizam, naši grijesi, naše izranjenosti, naše neistine i laži.

Isus je u pustinji molio. Po molitvi je dobio jasnoću što Bog od njega hoće. S tom jasnoćom je prozreo napasnika i njegova zavodljiva obećanja. Zli je zaveo prve ljude tako što su postali Bogu neposlušni. Za razliku od njih „Isus je bio poslušan do smrti, smrti na križu.“

Mi ljudi 21. stoljeća ne možemo otići u pustinju. Što možemo? Možemo stvoriti pustinju u svom životu. Ne bojmo se samoće koliko god bila teška. Samoća kao izbor velika je blagodat. U samoći možemo moliti. Po molitvi ćemo otkriti volju Božju. Kada budemo znali što je volja Božja onda ćemo biti i Bogu poslušni. Amen.

vlč. Grgo Grbešić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu