SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Grgo Grbešić: Pred Boga se dolazi s raskajanim srcem i praznim rukama

ČITANJA:

Iz 58,9b-14

Ps 86

Lk 5,27-32

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Iziđe Isus i ugleda carinika imenom Levija gdje sjedi u carinarnici. I reče mu: »Pođi za mnom!« On sve ostavi, usta i pođe za njim. I Levi mu u svojoj kući priredi veliku gozbu. A s njim bijaše za stolom veliko mnoštvo carinika i drugih. Farizeji i pismoznanci njihovi negodovahu i govorahu njegovim učenicima: »Zašto s carinicima i grešnicima jedete i pijete?« Isus im odgovori: »Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje.«

Riječ Božju tumači vlč. Grgo Grbešić:

Evanđelje nas izvješćuje o susretu i pozivu Mateja, carinika. Kao carinik pripadao je omrznutoj i preziranoj kasti. Carinici su radili s novcem. Puno novca, a malo morala dovodi u veliku napast. Zacijelo toj napasti podlegao je i Matej.

Isus je sve to znao. On je poznavao dobro čovjeka. Svojim učenicima pridružio je još jednoga: “Pođi za mnom!” reče Mateju. “On usta i pođe za njim”. Isusova je družina polagano rasla. Farizeji su se zbog takva Isusova postupka sablažnjavali.

Matej je pozvao Isusa i njegove učenike u svoju kuću na gozbu. Tamo su se našli njegovi prijatelji i kolege s posla. Isus se nije sramio sjesti za stol s ljudima takva kova. On je imao visoka moralna načela i kao takav mogao je carinike i osuditi i odbaciti. Isus ne samo da to nije učinio nego im je iskazao milosrđe.

Na svršetku svoje knjige Čovjek Juraj Jurjević piše o čovjeku bijedniku i patniku. Kad je opisivao ljudske mane, nevrijedne ljude onda ga je misao o čovjeku bijedniku i patniku opominjala da ne diže mača protiv čovjeka, da ga ne osuđuje, da ne nastupa nemilosrdnom osudom nego da nastupa sa sućuti i razumijevanjem. Tako Jurjević kaže: „U kakve sve pogreške ne zapada, na kakve se korake ne odlučuje, što sve ne gazi, samo da bi zadovoljio onu svoju neukrotivu želju da živi što ljepše, bolje i dulje. Tu je on u stanju počiniti i ono najgore, postati vuk, gaziti po drugom čovjeku, prezreti sve što je veliko, vrijedno i sveto…“

Isusovo blagovanje s javnim grešnicima razljutilo je farizeje. “Vidjevši to, farizeji stanu govoriti: ‘Zašto vaš učitelj jede s carinicima i grešnicima’?” Koliko su se tek farizeji sablaznili kada im je Isus rekao da će ih carinici i bludnici preteći u Kraljevstvu Božjem.

Što su to carinici i bludnici imali, a farizeji i pismoznanci nisu. Imali su svijest o svome grešnom životu i svijest da su izgubljeni. Duhovni pisci govore o milosti nulte točke. U toj točki sve maske padaju. Duboka spoznaja vlastite bijede u potpunosti izlazi na vidjelo. Pred Boga se dolazi s raskajanim srcem i praznim rukama.

Sida Košutić u pjesmi Priznanje kaže:

„Kako li malena sva moja su blaga

pred pravdom oka Tvoga;

od svijeta se praznih dolazi ruku

pred neizmjernoga Boga.

Ja ničega nemam do dlanova praznih,

tek sam puka sirota,

al’ moji se dlanovi dižu k Tebi

dar da prime života.“

“Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima” kaže Isus u Evanđelju. Carinici su bili bolesnici. Lako je bilo prepoznati njihovu bolest i izgubljenost. Njihovi grijesi bili su javno poznati. Što je Isus farizejima htio poručiti: „Carinici i grešnici s kojima se družim, a koje vi osuđujete zbog njihovih grijeha, jesu izgubljeni. Ja sam ih došao spasiti i vratiti svome Ocu. Oni jesu izgubljeni, ali i vi ste izgubljeni. Njihova je izgubljenost očita i jasna, a vaša prekrivena plaštem pobožnosti, osjećajem dužnosti, reda, poštovanja i tradicije

Isus je u svojim nastupima imao najviše problema s «pobožnim» osobama. Te su osobe imale svoja čvrsta i nepomična vjerska uvjerenja i predrasude. Upravo predrasude sprječavaju da se ne reagira na konkretnu stvarnost nego na načela, ideologije i sustave vjerovanja. Pobožnost može označavati autentičnu duhovnost, ali može biti put podizanja visokih zidova čak što više pravih tvrđava u kojima se traži zaštita ili utočište od grešnog svijeta. Kada su pobožne žene plakale nad Isusom prateći ga na križnom putu, Isus im je odgovorio: «Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom nego nad sobom i nad djecom svojom» (Lk 23, 28).

Farizeji sa plakali i nad Isusom i nad javnim grešnicima. Jednu su stvar bitnu zaboravili plakati nad sobom i svojim grijesima.

vlč. Grgo Grbešić, profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu