SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Dominik Glasnović: Isus nas uvjerava da ne trebamo strahovati
Foto: Cathopic
Foto: Cathopic
/ČITANJA:
Jr 26, 11-16.24;
Ps 69, 15-16.30-31.33-34;
Mt 14, 1-12
Tekst evanđelja:
U ono vrijeme doču Herod tetrarh za Isusa pa reče svojim slugama: »To je Ivan Krstitelj! On uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu.« Herod doista bijaše uhitio Ivana te ga svezana bacio u tamnicu zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa. Jer Ivan mu govoraše: »Ne smiješ je imati!« Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom.
Na Herodov rođendan zaplesa kći Herodijadina pred svima i svidje se Herodu. Zato se zakle dati joj što god zaište. A ona nagovorena od matere: »Daj mi, reče, ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja.« Ražalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da se dade. Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici. I doniješe glavu njegovu na pladnju, dadoše djevojci, a ona je odnije materi.
A učenici njegovi dođu, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga pa odu i jave Isusu.
Riječ Božju tumači vlč. Dominik Glasnović:
Dok je Isus propovijedao i ozdravljao narod, neki vlastodršci osjetili su kako se njihova vlast ljulja i kao da će propasti. Imali su razloga to osjetiti jer pravi Kralj doista hoda zemljom. Tako je bilo i s Herodom, koji se volio zvati kraljem, ali je zapravo bio samo tetrarh Galileje. Njegova se vlast zaljuljala prvi puta kad je Ivan Krstitelj započeo pozivati narod na obraćenje. Veliko mnoštvo okupljalo se oko Ivana Krstitelja želeći promijeniti svoj zli život krštenjem u Jordanu. Zbog tog velikog mnoštva Herod se uplašio da je njegova „kraljevska“ pozicija pred propašću.
Herod je za ženu uzeo ženu svoga brata, što je Ivan Krstitelj oštro osudio. Ne želeći promijeniti svoj život, Herodu smeta Ivanova Radosna vijest, pa ga baca u tamnicu. Dok je on bio u tamnici, dolazi Isus, pravi kralj neba i zemlje, te propovijeda Radosnu vijest i liječi nemoći u narodu. Bezvjernom Herodu to zvuči jednako kao Ivan Krstitelj, pa se još više prestraši za svoju poziciju vlasti. U tom strahu zatekla ga je Herodijada kada je njena kći zaplesala za dvorjane. Zatražila je glavu Ivana Krstitelja, a lakomi i bezvjerni Herod pristaje ubiti najvećeg proroka koji je pripremio put pravome Kralju.
Đavolske vlasti uvijek dršću pred Božjim poslanicima, dršću pred prorocima i pravednicima. U ljudskim očima čini se da đavolske vlasti stalno pobjeđuju, čini se da gotovo uvijek vlast drži neka osoba zlih i pokvarenih namjera. Ako je doista tako, Isus nas uvjerava da ne trebamo strahovati. Đavolske vlasti čine to što čine zbog straha – oni znaju da je njihovoj vladavini došao kraj već kad je Kralj neba i zemlje hodao među ljudima. Isto tako trebamo vjerovati da svaka vlast potječe od Boga, te trebamo moliti za one na vlasti da Đavao ne zatruje njihovo srce, nego da vjerno i predano služe svome narodu.