SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Dominik Glasnović: I kukolj i žito su u isto vrijeme prisutni u srcu svakog čovjeka

ČITANJA:

Jr 14, 17-22;

Ps 79, 8.9.11.13;

Mt 13, 36-43

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Isus otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: »Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.« On odgovori: »Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti i na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.«

»Tko ima uši, neka čuje!«

Riječ Božju tumači vlč. Dominik Glasnović:

Zanimljiva je situacija u današnjem Evanđelju. Kada su ušli u kuću i ostali nasamo s Isusom, učenici ga pitaju o značenju prispodobe o sijaču koji sije sjeme. Slušali su ga vani među mnoštvom, ali nisu uspjeli shvatiti značenje prispodobe koju im je Isus uputio. Imali su privilegij pitati ga o tome nasamo. Zahvaljujući njima i mi imamo privilegij čuti objašnjenje prispodobe i značenje svega što je Isus rekao. U njegovu objašnjenju prispodobe učenici prepoznaju da je cijeli svijet mješavina dobrog i lošeg sjemenja, da se posvuda po svijetu nalaze i dobri i loši ljudi. Svi oni rastu zajedno do posljednjeg trenutka, do žetve koja je svršetak svijeta.

Taj svršetak je neminovan, svi ga trebamo očekivati i biti spremni na njegov dolazak, jer ne znamo ni dana ni časa. Na ovu zemlju koja je uzgojila i dobro i loše sjeme doći će anđeli Božji kao žeteoci i pokupiti kukolj da ga bace u peć, a žito da skupe u žitnicu. Isus ovu prispodobu završava riječima: „Tko ima uši, neka čuje!“ Tko god čita ili sluša ove riječi, postaje dionik ovoga što Isus govori. Postaje dionik Kraljevstva u kojem ima i žita i kukolja.

Ne smijemo se zavaravati da smo „mi“ žito, a „oni drugi“ su kukolj. Očigledno je da su i kukolj i žito u isto vrijeme prisutni u mome srcu i u srcu svakog čovjeka. Zemlja na kojoj raste kukolj i žito u isto vrijeme je cijeli svijet, ali i unutrašnjost moje duše. Ako imam uši, čut ću što mi Gospodin govori. Čut ću da me priprema i da pljevi kukolj iz moga srca. Čut ću da mu se moram predati kao pouzdanom vrtlaru jer on koji me stvorio najbolje zna kako sam sazdan i što u meni treba rasti, a što se treba iščupati. Tako da u posljednji dan budem spreman, da moje srce ima obilje klasja za predati Gospodinu kada dođe, da moju dušu anđeli pokupe kao vrijednu pšenicu i donesu je u Božju žitnicu.

Vlč. Dominik Glasnović iz župe Soblinec u Zagrebu.