SVAKODNEVNO U 7:45 Vlč. Damir Ocvirk: Kamo nas vode krivi sudovi?

ČITANJA:

2Kr 17, 5-8.13-15a.18;

Ps 60, 3-5.12-13;

Mt 7, 1-5

Tekst evanđelja:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Ne sudite da ne budete suđeni! Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni. I mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svomu ne opažaš?

Ili kako možeš reći bratu svomu: ‘De da ti izvadim trun iz oka’, a eto brvna u oku tvom? Licemjere, izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun iz oka bratova!«

Riječ Božju tumači vlč. Damir Ocvirk:

„Ne sudite da ne budete suđeni!”

Čovjekov sud nije uvijek prav. Kao i čovjekovi putevi i odnosi. Lako se može dogoditi da u prosudbi osoba i događaja čovjek pogriješi. Naša nas ograničenost priječi u potpunosti sagledati stvarnost – onu unutarnju – u srcu čovjeka – i onu izvanjsku – u njegovu djelu. Zbog toga nas Isus poziva na pažnju u prosudbi. Isus nam savjetuje da ponajprije pogledamo u dubinu svoga bića – izvadi najprije brvno iz oka svoga – tek tada možemo suditi ili prosuđivati druge – pa ćeš onda vidjeti izvaditi trun iz oka bratova.

Kamo nas vode krivi sudovi? U zahlađenje odnosa, u mržnju, u progon drugačijih i u isključivost iz naših društvenih sredina ili mreža. Sud bez provjere činjenica, sud na brzinu, lako se može pretvoriti u duhovnu smrt naših odnosa. Netko mi je nedavno rekao da se današnja „ubojstva“ – dakako pod navodnicima – događaju kada nekoga izbrišemo iz telefonskog imenika ili s popisa na društvenim mrežama. Budući da više i ne pamtimo brojeve telefona ili adresa elektroničke pošte – ako nemamo broj ili adresu u imeniku – ta osoba za nas više ne postoji – kao da je mrtva. Zato nas Isus poziva da ne sudimo. Njegov poziv ide i više od toga – on kaže da budemo milosrdni kao njegov i naš Otac koji je na nebesima (usp. Lk 6,36). Jer Bog nam mjeri milosrdnom ljubavlju. To je mjera strpljivosti i blagosti. Bog nas ljubi sporom srdžbom i blagošću (usp. Ps 86,15). Stoga Isus u ovom evanđeoskom odlomku i kaže: Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. Ako mjerimo milosrdnom ljubavlju i sami ćemo primiti milosrđe.

U posljednjoj rečenici ovoga evanđeoskoga odlomka Isus spominje riječ licemjer. To je osoba koja mjeri lice. Odnosno prosuđuje na temelju vanjštine, često prosuđujući kod drugih njihove slabosti, a da vlastite ne vidi ili ih ne prizna. To je osoba koja si je izradila masku po mjeri vlastitoga lica i s njome živi, predstavljajući se drugima, živeći lažnim životom. Ivo Brešan, naš poznati dramski pisac u svome djelu Gorgone napiso je: Čovjek uvijek može navući masku na lice, a u sebi ostati onaj koji je bio. Ali što ako maska sraste s licem? S vremenom ti postane sve teže igrati dvostruku igru, pa počneš sam sebe uvjeravati da doista i misliš to što govoriš, kako bi u vlastitim očima ostao čist. Ukratko, mozak ti se okameni.

Isus želi da skinemo maske i da odražavamo lice našega milosrdnoga Oca. Da budemo zaodjenuti – kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost i strpljivost (Kol 3,12). Samo tako možemo donositi prave sudove. Samo tako možemo pravom mjerom mjeriti, jer će nam mjera postati ljubav koja prašta i prihvaća. Tada padaju maske, te kroz priznanje vlastitih slabosti počinjemo prihvaćati slabosti bližnjih i Kristov mir počinje upravljati našim srcima.

Vlč. Damir Ocvirk, župnik župe sv. Josipa sa zagrebačke Trešnjevke