SVAKODNEVNO U 7:45 S. Augustina Barišić: Jesmo li svjesni dubine pripadnosti Bogu?

ČITANJA:

2 Kor 5,14-17

Ps 63

Iv 20,1-2.11-18

Tekst evanđelja:

Prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka, dođe Marija Magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut. Otrči stoga i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, pa im reče: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.«

Onda je ponovno došla i stajala vani kod groba i plakala. Zaplakana zaviri u grob i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo – jedan kod glave, drugi kod nogu. Kažu joj oni: »Ženo, što plačeš?« Odgovori im: »Uzeše Gospodina mojega i ne znam gdje ga staviše.« Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus.

Kaže joj Isus: »Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš? « Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: »Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga stavio i ja ću ga uzeti.« Kaže joj Isus: »Marijo!« Ona se okrene te će mu hebrejski: »Rabbuni!« – što znači: »Učitelju!« Kaže joj Isus: »Ne zadržavaj se sa mnom, jer još ne uziđoh Ocu, nego idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu.«

Ode dakle Marija Magdalena i navijesti učenicima: »Vidjela sam Gospodina i on mi je to rekao.«

Riječ Božju tumači s. Augustina Barišić:

Danas je spomendan Marije Magdalene. Ivan evanđelist u današnjem odlomku vidi Mariju Magdalenu ženu jaku, ženu sućutnu i ženu glasnika, pa reče u Pismu; ”Marija Magdalena prvog dana u tjednu rano u jutro, još za mraka, dođe na grob. Grob je bio prazan a kamen podignut. Marija bijaše sva u strahu i kroz tu situaciju izreče sljedeće riječi: ‘Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo kamo ga staviše”. Marijina situacija i odnos prema Nazarećaninu ukazuje mi kako je Marija dežurala dušom i tijelom kod groba i još k tomu plakala.

Dakle, Marija strepi nad sudbinom Isusa kojega ljubi. Puna je sućuti s pogledom na prazan grob. U dubini i kroz prazninu Isusova groba ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je ležalo tijelo Isusovo, kako donosi Pismo. Jedan anđeo sjedio je kod glave a drugi kod nogu. Marija je u komunikaciji s anđelima i zato ju upitaše; ‘Ženo, što plačeš ?’ Odgovori im: ‘Uzeli su Gospodina moga i ne znam gdje su ga stavili’. Kako reče, okrenu se i ugleda Isusa kako stoji, no nije bila svjesna da je to Isus. A, Isus da ju iznenadi sućutnim i nježnim glasom upita: ‘Ženo, što plačeš? Koga tražiš? Dakle, provokativna pitanja za Mariju sa svih strana. No, ona nije prepoznala lik Isusa. Mislila je Marija da je to vrtlar i optuži ‘vrtlara’ pa reče: ‘Ako si ga ti uzeo, kaži gdje si ga sakrio pa ću ga ja uzeti’.

Marija, žena sućuti i traženja našla se u situaciji jačega. U strahu je od moćnoga, od vlasti koja je presudom dosudila Isusu smrt. Osudom je Isus prezren, ponižen, ogoljen, razapet na križu sramote. Bog u liku Čovjeka bez odjeće koja mu pripada, bez časti i čovjek bez svog imena. Razmislimo, je li Isus imao svoje razloge kada se objavio Mariji koja ga nije odmah prepoznala? Je li Marija u dubini sebe osjećala Isusa živoga? Da, Isus je Mariji u tom trenutku dao povjerenje i poslanje po riječima: ‘Marijo, idi mojoj braći i javi im, uzlazim Ocu svom i Ocu vašem, Bogu svomu i Bogu vašemu’.

Dakle, Marija ‘službenica i navjestiteljica’ kojoj Isus daje poslanje u daru ‘testamenta’, ostavštine. Isus još ovdje osigurava mjesto ljubljenom biću, čovjeku, a priprema sve nas za povratak Ocu. A što drugo Isus danas i nama želi poručiti, nego posvjedočiti našu pripadnost Ocu svom i našem. Jesmo li svjesni dubine pripadnosti Bogu i posjeda, težine dara i moći koju baštinimo od Isusa? I neka se i danas u nama očituje Isusova moć i veličina, mudrost i ljubav koja uključuje spremnost moćnog iznenađenja. A što sve Isus nije spreman učiniti za čovjeka već sada, ovog trenutka? Isus je spreman ići do kraja za čovjeka, zato molim Gospodina da nas učini slobodnima i neka sve u nama bude hram u kojem će Gospodin ugodno boraviti. Amen!

s. Augustina Barišić, Klanjateljica Krvi Kristove